Raste strah od diskriminacije na tržištu rada

Većina anketiranih u Hrvatskoj izjavila je da krug njihovih prijatelja i poznanika uključuje i ljude različite religije, hendikepiranih osoba, osoba s drukčijom etničkom pozadinom i Rome. Samo je jedna razlika u odnosu na Europsku uiju, a to je da samo 9 posto hrvatskih građana u odnosu na 38 posto u prosjeku EU-a ima kontakte s homoseksualcima. Ispitanici koji su izjavili da u krug njihovih prijatelja pripadaju i osobe s drukčijom etničkom pozadinom su osobe s visokom stručnom spremom i starije od 20 godina. To se odnosi i na većinu anketiranih u starosnoj dobi od 40 do 54 godine.

Percepcija diskriminacije: u Hrvatskoj široko proširena

Manjina anketiranih u Hrvatskoj (što je još uvijek manji postotak u odnosu na europsku razinu) smatra da su različite vrste diskriminacije kojoj su izloženi, široko proširene. Jedina važna razlika je ta što više od polovice (a to je znatno više nego u EU-u) smatraju da je diskriminacija na osnovi seksualne orijentacije, dok je samo 9 posto anketiranih navelo da njihov krug prijatelja uključuje i homoseksualce.

16 posto Europljana smatra da su žrtve diskriminacije

Iduće područje diskriminacije je ono na radnom mjestu. Redoslijed po kojem građani Hrvatske navode diskriminacijske mjere prilikom odabira radnog mjesta različite su od ostatka Europske unije. Jedina zajednička stvar je da u oba slučaja 48 posto ispitanih navodi da je starosna dob glavni razlog za diskriminaciju prilikom traženja posla. Kod hrvatskih građana na drugom mjestu diskriminacije su hendikepiranost, zatim spol i ime kandidata.

Kao i europsko stanovništvo tako i građani Hrvatske smatraju (u nešto manjem postotku) da je raznolikost dovoljno zastupljena u medijima, te da se spol spominje najviše u prilozima (56 posto), a da se najmanje spominje hendikepiranost (49 posto).

Hrvati nemaju ništa protiv mladog predsjednika ili žene

Kada je riječ o pristupu raznolikosti, građani Hrvatske općenito ne bi imali ništa protiv da vodeće političke osobe u zemlji budu ili žena ili hendikepirana osoba ili osoba mlađa od 30 godina.

S druge pak strane, imali bi više suzdržanosti prihvatiti ideju o osobi koja ima različitu vjersku i etničku pozadinu u odnosu na većinu, a teško bi prihvatili i homoseksualca ili osobu stariju od 75 godina.

Kako se boriti protiv diskriminacije ?

Zatim, kako se boriti protiv diskriminacije, pitanje je koje je bilo povezano s pitanjem postavljenim anketiranima: poznajete li svoja prava ako biste bili žrtva diskriminacije ili mobbinga? Da ne poznaju svoja prava odgovorilo je gotovo dvije trećine Hrvata i nešto više od polovice građana EU-a. To pokazuje da u Hrvatskoj vlada manjak znanja o pravu žrtava diskriminacije, a upravo ta prava zagovara Europska unija. Tek jedan od četiri hrvatska građana poznaje svoja prava, dok u Uniji svoja prava poznaje svaki treći građanin. Kategorije koje su posebno izložene riziku diskriminacije i koje su najmanje toga svjesne su žene, mladi ljudi ali i starije osobe te građani s nižim stupnjem obrazovanja.

Na pitanje da li se u Hrvatskoj vodi dostatna borba protiv svih oblika diskriminacije 59 posto hrvatskih građana odgovorilo je negativno. To je daleko veći postotak od prosjeka EU-a (44 posto) koji smatra da nije učinjeno dovoljno u borbi protiv svih vrsta diskriminacije. To je razlika od 15 posto između nacionalnog i europskog rezultata.

Kome se obraćaju žrtve diskriminacije?

U slučaju da ste žrtva diskriminacije, kome bi se najprije obratili, kada i da li biste to uopće učinili, bilo je slijedeće pitanje. Kao i na europskoj razini, hrvatski građani najprije bi se obratili policiji. Nakon toga obratili bi se odvjetniku ili sudu. Građani Hrvatske pak se razlikuju od drugih Europljana u jednome: a to je da bi 40 posto tražilo pomoć nevladinih organizacija ili udruga, dok bi to u EU-u učinilo tek 18 posto.

Rezultati ove studije Eurobarometra predstavljaju temelj za europski sastanak na vrhu o ravnopravnosti koji se 16. i 17. studenog održava u Stockholmu.

Autor : Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: Marijana Ljubičić