Rat protiv jednog načina života
26. travnja 2018
Valentina Matvijenko, predsjednica Savjeta federacije Gornjeg doma parlamenta Rusije, je prilikom nedavne posjete Sarajevu spomenula „građanski rat". Za uši mnogih Bošnjaka to je nepristojno izvrtanje činjenica, pošto smatraju da je od 1992. do 1995. na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija. A za uši mnogih Srba izraz „građanski rat" je samo potvrda njihovog već poodavno učvršćenog stava.
Međutim, ovakva polarizacije ide na štetu svih ljudi koji svoju etničku pripadnost ne shvaćaju kao primarnu odrednicu, upozorava Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu: „Dok god postoje ljudi na svim stranama u Bosni i Hercegovini koji misle drugačije od dominirajućih ideologija i narativa nisam sklon ovim bipolarnim formacijama Srbi-Bošnjaci, Bošnjaci-Hrvati itd. Naprosto, volio bih da postepeno izađemo iz kolektivističkog diskursa."
Kut promatranja koji zastupa Ćurak sigurno jeste manjinski u odnosu na vladajuće ideologije u kojima je pripadnost kolektivu prva, a često i jedina odrednica pojedinaca. To po Ćurku ne znači da ne postoji značajan dio građana BiH koji nisu suglasni s nametnutim obrascima.
„Rasprava o agresiji i građanskom ratu je u BiH faktički prisutna sve od rata pa do danas i to na jedan ostrašćen način, pa su znanstveni kriteriji potpuno pometeni od strane političkih ideologija. Mnogi ljudi se zapravo skanjuju dati relevantan iskaz o onome što se doista zbivalo", kaže on za DW.
I građanski i agresija
Tako je predstavnica ruskog Parlamenta zatekla već ranije pripremljen teren za obnavljanje uzajamno potirućih stavova. No, diskurs koji se do beskonačnosti ponavlja kao mantra nije plodotvoran. Nerzuk Ćurak, inače autor zapaženih knjiga koje pokušavaju promišljati mogućnost Bosne i Hercegovine kao zajednice slobodnih građana, nudi formulaciju koja je, kako kaže, inkluzivna: „Smatram da je najbolja formulacija koja potpuno pokriva ono što se dešavalo – rat protiv BiH. Mislim da je to sintagma koja subsumira sve različite nominacije rata."
Ćurak dodaje da ova formulacija uključuje i agresiju koja je po njemu nedvojbeno utvrđena u procesima pred Haškim sudom ali je spomenuta i u jednoj rezoluciji Ujedinjenih naroda. „No nema sumnje da je pored toga u Bosni i Hercegovini bio i građanski rat. Agresija je pokazala talent da se pretvori u građanski rat. Pored nespornog vanjskog momenta imali smo i oružana sučeljavanja ljudi koji su bili dojučerašnje susjedi i prijatelji."
Ova teza podsjeća na hrabru formulaciju koju je u razgovoru za DW prije više od deset godina upotrijebio bivši zastupnik u Saboru i ugledni splitski intelektualac Nikola Visković kada je rekao da se u Hrvatskoj zbio „građanski rat s elementima agresije".
On je svoju tezu, koja je i tada bila u oštroj suprotnosti sa dominantnim državnim narativom o isključivoj srpskoj agresiji, potkrijepio primjerima brojnih sukoba grupa s početka rata koje su u biti bile formacije naoružanih civila. A oni su, za razliku od većine racionalnih profesionalnih vojnika, često izuzetno brutalni. A u Bosni i Hercegovini je rat bio još kompleksniji nego u Hrvatskoj.
Borba ideologija
„Moje inzistiranje na ovoj formulaciji 'Rat protiv Bosne i Hercegovine' je najviše iz jedne kulturološke potrebe da naglasim nešto što se, rekao bih, najviše zaboravlja, naime, da je vođen rat do ukidanja jednog načina života – sa namjerom da se jedan način života otpremi u povijest te da krajnje etnički oblici života zagospodare Bosnom i Hercegovinom. To je u velikoj mjeri i uspjelo. Zato mislim da ova formulacija 'Rat protiv Bosne i Hercegovine' u objektivnoj ravni miri ideologijske suprotnosti 'agresija' ili 'građanski rat', jer zaista smo imali sve."
Nerzuk Ćurak smatra da akteri takvog rata protiv BiH nisu bili samo predatori zagrebačkog i beogradskog režima već i akteri unutar zemlje koji su pristavši na samu ideju etničke teritorijalizacije time također vodili neku vrstu rata protiv BiH.
Da podsjetimo: kako god ga vrednovali ili imenovali, rat protiv Bosne i Hercegovine, agresija i/ili građanski rat je odnio ukupno do 105.000 života. Najviše su stradali Bošnjaci, ali je ubijen i značajan broj Srba i Hrvata. U podijeljenom društvu kolektivni narativi o ratu su fiksirani isključivo na vlastitu ratnu traumu, iz koje se onda više od četvrt stoljeća politički jednostrano generira priča sa jakim nacionalnim nabojem.