Ratzinger: Tradicija, ne reforme

"Malo mira, blagoslov božji i zdravlje" - to je prema riječima Georga Ratzingera ono što si za svoj 85. rođendan želi njegov brat Joseph, sadašnji Papa Benedikt XVI. Ali ta mu želja neće baš moći biti ispunjena: u Vatikanu se povodom njeggovog rođendana očekuju gosti iz cijelog svijeta, a Papu čeka naporan program. Ali, kako to neumorno ponavlja Papin glasogovornik Federico Lombardi, to za Bendeikta XVI. neće biti nikakav problem - jer je on odličnog zdravlja!

Joseph Aloisius Ratzinger, kako glasi njegovo građansko ime, rođen je 16. travnja 1927. u gornjobavarskom mjestašcu Marktl am Inn na jugu Njemačke. Odrastao je u vrlo strogoj vjerničkoj obitelji, zaredio se i promovirao teologiju. U crkvenoj se hijerarhiji brzu uspeo - sa 50 godina je 1977. postao minhenski nadbiskup, 1991. ga je Papa Ivan Pavao II pozvao na mjesto perefekta kongregacije za vjeru u Vatikanu, a nakon njegove smrti je Ratzinger postao novi Papa.

Njegova vizija - ekumena i dijalog

Jedan od njegovih glavnih ciljeva, barem je tako to formulirao Benedikt XVI., je bilo poticanje ekumenskog procesa i dijaloga među svjetskim religijama. Govoreći o ekumeni, on je naglasio da se ne bi trebalo zaustaviti samo na "iskrenim osjećajima" već da bi njima trebale slijediti i konkretni potezi. Kao Papa koji dolazi iz domovine reformatora Martina Luthera Razinger je najavio okončanje "ledenog doba" u ekumeni s protestanstskom crkvom. To je među protestantima pobudilo nadu, ali zasdada ona nije ispunjena. Ekumenski potezi Pape zasada izostaju, a prilikom svog posjeta Njemačkoj 2011. godine on je naglasio da nije sa sobom donijeo "ekumenske poklone".

Nešto više je učinjeno na polju ekumenskog dijaloga s pravoslavnom crkvom: 2006. je Benedikt XVI. ponovo pokrenuo katoličko-pravoslavni dijalog i susreo se s patrijarhom Konstatinopola Bartolomejem I. u Istanbulu. Bio je to povijesni susret dvaju vjerskih poglavara.

Približavanje - ali ne prema svima

Ambivalentnost Papine sklonosti građenju mostova i uspostavi dijaloga, vidjela se i u slučaju rehabilitacije ilegalno posvećenih biskupa Bratstva sv. Pija. 2009. je Benedikt XVI. poništio odluku kojom se četvoro svećenika te ultrakonzervativne organizacije isključuje iz crkvenih redova - među njima i Richarda Williamsona, svećenika koji je u javnosti negirao holokaust i postojanje nacističkih logora smrt tijekom Drugog svjetskog rata. Lavina kritike, posebno iz Njemačke, koja se potom na njega sručila, s jedne je strane iznenadila Papu, a s druge je strane pokazala koliko je u međuvremenu procjep između njega i baze u njegovoj domovini.

Dok je u Njemačkoj nakon Ratzingerova usoličenja vladala euforija koju je bulevarska novina Bild odlično pogodila naslovom "Mi smo Papa!", s vremenom se sve više proširilo razočarenje konzervativnom politikom Benedikta XVI. To je bilo vidljivo i u rekacijama nakon njegovog govora u njemačkom gradu Regensburgu. Tu je Bendekit u teološkom izlaganju islam doveo u vezu sa zaostalošću i sklonošću korištenja nasilja.

Dosada najveću krizu Ratzingerovog pontifikata ipak je izazvao skandal s velikim brojem otkrivenih slučajeva seksulanog zlostavljanja djece od strane katoličkih svećenika u internatima i školama. 2010. je val tih skandala nakon Sjedinjenih Država i Irske zahvatio i Njemačku. Javnost je bila zgranuta i zgrožena, mediji danima i tjednima kao da nisu znali za neku drugu temu. A Joeseph Ratzinger je šutio. Dugo je trajalo prije no što je Katolička crkva priznala svoj grijeh. Kasnije je Benedikt tada nastalu štetu pokušao popraviti jasnim izražavanjem krivnje i molbom žrtvama za oprost.

Očuvati tradiciju, a ne reformirati

Za mnoge je Papa Benedikt XVI. samo jedan stari čovjek iza zidova Vatikana, konzervativni teolog udaljen od stvarnog svijeta i njegovih problema. Ali na svojim putovanjima - koja nisu niti tako česta niti tako spektakularna kao kod njegovog prethodnika Pape Ivana Pavla II - on zna oduševiti ljude, pogotovo mlade. Često Joseph Ratzinger djeluje kao medijska zvijezda protiv vlastite volje.

Kao Papa Joseph Ratzinger si je za cilj postavio učiniti katoličku crkvu atraktivnom i otvorenom spram budućnosti. On joj želi dati usmjerenje u svijetu koji je sve više pluralistički i sekularan. "Jasnom vjerom" on se želi suprotstaviti "svim mogućim usmjerenjima". Pritom je njegova formula uspjeha jasna i jednostavna: očuvati tradiciju, a ne reformirati.