Razračunavanje s prošlošću na rumunjski način

Tim se zakonom određuje da se bivšim visokim dužnosnicima komunističkog režima na pet godina zabranjuje obavljanje javnih i političkih funkcija. Zakon je donesen 22 godine nakon pada diktature predsjednika Nicolaea Ceausescua. No to je samo jedna od mnogih "posebnosti" novog zakona koji bi trebao doprinijeti razračunavanju s krvavom komunističkom prošlošću.

Tako su se prvobitno na popisu osoba na koje se zakon odnosi našli i bivši čelnici komunističke omladinske organizacije UTC. Tek nakon izglasavanja zakona zastupnici vladajuće većine u parlamentu su se sjetili da je novoizabrani rumunjski premijer Mihai Razvan Ungureanu od 1985. do 1989. godine bio kandidat UTC-ovog centralnog komiteta, što znači da bi i on sada trebao dati ostavku. No, umjesto toga je na brzinu ponovljeno glasovanje o zakonu iz kojeg je po hitnom postupku izbrisana odredba o UTC-u. Nekadašnji visoki dužnosnik komunističke omladine smije ostati premijer.

"Smiješan i beskoristan zakon"

Prijedlog ovog zakona je već i uoči donošenja doživio brojne promjene. U prvobitnoj verziji se bivšim komunističkim dužnosnicima i oficirima zloglasne tajne službe Securitate zabranjivao izbor i imenovanje na javne i političke funkcije. U prihvaćenom tekstu zakona zabrana imenovanja je ostala, ali je izbor ostao dopušten. Ta fina nijansa u praksi znači da nekadašnji funkcioneri ne mogu biti imenovani npr. na dužnost šefa nekog državnog organa, ali se mogu i dalje kandidirati na parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

Zbog takvih odredbi kao i zbog činjenice da je zakon, za mnoge, stigao 22 godine prekasno, komentari u rumunjskim medijima su puni oštrih kritika. "Smiješnim i beskorisnim" ovaj je zakon nazvao dnevni list Romania libera, dok list Adevarul piše: "Nakon rušenja Ceausescua bivši partijski dužnosnici i oficiri Securatatea preuzeli su vlast i promijenili Rumunjsku. Nakon 22 godine to se ne može promijeniti."

Zakašnjeli obračun s prošlošću

Nakon pada komunizma rumunjsko civilno društvo je glasno zahtijevalo lustraciju, odnosno isključenje bivših dužnosnika diktature iz političkog života na ograničeno vrijeme. No, to nikada nije provedeno u djelo. Za lustraciju nisu bili zainteresirani kako novi vlastodržac Ion Iliescu, nekadašnji Ceausescov štićenik, tako i kasniji demokratski čelnici. Nacrt zakona o lustraciji po prvi put je podnesen parlamentu tek 2005. godine. Za njegovo usvajanje trebalo je pet godina. No, neposredno nakon stupanja zakona na snagu, Ustavni sud ga je proglasio protuustavnim.

Ova nova verzija zakona razočarala je čak i one koji su radili na njegovom tekstu. Povjesničar Marius Oprea kaže da je i takav zakon bolje nego ništa, ali dodaje da to ipak nije ono što su autori željeli. Kao razlog za donošenje zakona baš sada on navodi parlamentarne izbore koji će se održati u studenome ove godine. Predsjednik države Traian Basescu i njegova vladajuća Liberalno-demokratska stranka žele se profilirati kao borci protiv komunističkog naslijeđa. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju kako dvije trećine građana smatra da događaji za vrijeme rušenja komunizma nisu u potpunosti razjašnjeni te da krivci za smrt više od tisuću ljudi za vrijeme prosvjeda 1989. godine nikada nisu kažnjeni. 

"Samo fasada demokracije"

Razračunavanje s komunističkom prošlošću nije daleko dospjelo ni u nekim drugim zemljama nekadašnjeg Istočnog bloka. No, zbog neviđene brutalnosti Ceausescuovog režima i brojnih žrtava za Rumunje je taj dio njihove povijesti posebno bolan. Bivša elita Komunističke partije i tajne službe nikada nije kažnjena nego se bez ikakvih prepreka uključila u nove strukture vlasti. Ured za obradu dokumentacije tajne službe osnovan je tek 1999. godine, no dokumenti su mu stavljeni na uvid punih šest godina kasnije. Predsjednik države Traian Basescu, koji je također obavljao visoke dužnosti u bivšem režimu, simbolički je 2006. godine osudio komunističku diktaturu. No, za nekadašnje dužnosnike to nije imalo nikakvih posljedica. Ta se tema ni u rumunjskim školama posebno ne obrađuje.  

Novi Zakon o lustraciji samo je odraz sadašnjeg procesa obračuna s prošlošću, smatra Richard Wagner, književnik rumunjskog podrijetla. On je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća bio jedan od osnivača oporbenog literarnog kružoka "Akcijska skupina Banat" u Temišvaru. Wagner kaže da je ovaj zakon poput beskorisnih ukrasnih figurica u vitrini.

"Čemu to nakon 22 godine", pita se ovaj književnik koji danas živi u Berlinu i zaključuje: "To je dobro samo za pokazivanje fasade demokracije prema vani."

Autori: Keno Verseck/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: S. Matić