Recikliranje nacionalnog plana gospodarenja otpadom

Problem zastarjelog pristupa gospodarenju otpadom u Hrvatskoj, po svoj prilici, nastavlja se i donošenjem novoga pripadajućeg strateškog programa. Posrijedi je nedavno objavljeni nacionalni Plan gospodarenja otpadom koji zapravo predstavlja kontinuitet štetne sektorske politike Vlade RH. Okvir koji se time nudi za praksu, zasnovan je na velikim i neefikasnim regionalnim centrima za obradu, ali to se dosad svodilo na drastični manjak recikliranja i vraćanja u ponovnu upotrebu,te višak spaljivanja – metode koja se u razvijenijim sustavima napuštala još u prošlom stoljeću.

Tako ni novi plan ne omogućuje perspektivu smanjenog nastanka otpada, ili bolji tretman onog udjela koji neizbježno nastaje u kućanstvima. Neki bolji kut poimanja te problematike nude jedino pojedinačne lokalne zajednice – društva i njihove vlasti – sa svojim naprednim rješenjima. No to rezultira „točkastim“ izgledom karte Hrvatske s različitim pristupom zbrinjavanju otpada. Ističu se kvalitetom npr. Krk, Prelog, Koprivnica, ali s druge strane forsiraju se nove spalionice u Sisku, Kutini, itd. Onima više kritički nastrojenim lokalnim vlastima daju podršku ponajviše ekološki nevladini aktivisti, a niz njihovih udruga okupljen je i u projektnu mrežu Jedro.

Negativno poslovanje regionalnih centara

„Novi nacionalni Plan gospodarenja otpadom do 2028., čije se donošenje očekuje ubrzo, nažalost ne donosi velike promjene nabolje“, rekao nam je Mislav Barić iz organizacije Zeleni Osijek, također članice Jedra. Po njegovu mišljenju, problem se prvenstveno odnosi na regionalne centre, tj. sam koncept koji se pokazao na, primjerice, negativnom slučaju postojećih centara Marišćina (Rijeka) i Kaštijun (Pula) kao ekološki, ali i ekonomski neodrživ. Oba su ta centra zapala u velike financijske teškoće, pa je između ostalog i o tome krajem prošlog mjeseca bilo riječi na Okruglom stolu Jedra u Zagrebu.

„Državni je ured za reviziju“, nastavlja Barić, „u Izvješću o gospodarenju komunalnim otpadom na području RH iz 2022. godine, utvrdio da se u Marišćini i Kaštjunu, suprotno Planu gospodarenja otpadom koji ih zagovara, povećava odlaganje te se u nedovoljnoj mjeri proizvodi gorivo iz otpada. Problemi s tim centrima se spominju i u izvješćima Pučke pravobraniteljice u dijelu vezanom uz pravo na čist, zdrav i održiv okoliš. A ključne mjere za održivo gospodarenje otpadom u Hrvatskoj nužne su u području sprječavanja proizvodnje otpada, to je prvi korak.“

Otpad se mora tretirati tamo gdje i nastaje

Ovaj član Zelenog Osijeka pojasnio nam je da Plan tek u manjoj mjeri odgovara na problem nastanka velikih količina otpada. „Idući korak je osiguravanje infrastrukture za odvojeno prikupljanje, sortiranje, kompostiranje, reciklažu i oporabu otpada, a upravo za to predviđena su i značajna sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Nužno je da se prikupljanje i zbrinjavanje otpada odvija na lokalnoj a ne regionalnoj razini, po principu ,bottom-up'“, konstatirao je Mislav Barić. Slično rezonira Marko Košak iz Zelene akcije, najveće udruge za zaštitu prirode i okoliša u RH. I on tvrdi da novi plan neće potaknuti nužni pomak u pristupu temi.

„Umjesto da nauči na greškama, očigledno pod utjecajem spalioničarskih lobija, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja uporno nastavlja po starom i daje vjetar u leđa zagađivačkoj industriji, unatoč upozorenjima udruga, gradova, ali i Europske komisije“, napomenuo je on za DW, dodajući kako će se time nastaviti podilaženje neodgovornim gradovima i općinama koji više od desetljeća u biti ništa ne rade, nego čekaju da se ti centri izgrade. A time se paralelno koči progresivne gradove i općine, planiranjem znatno manjih sredstava za lokalne objekte poput sortirnica, kompostana i centara za ponovnu uporabu, koji bi trebali biti prioritet.

Ministarstvo podmeće nogu uspješnima i progresivnim

Doznajemo od ovog aktivista i kako niz gradova i općina upozorava da bi se problemi puno brže riješili kad bi se financijska sredstva znatnije usmjerila na izgradnju neophodne lokalne infrastrukture. Također, kad bi infrastruktura za obradu miješanog otpada bila u njihovoj nadležnosti, a ne da im se nameće višegodišnje čekanje na regionalne centre u koje bi slali svoj miješani otpad. To u nekim slučajevima znači prevoženje i po nekoliko stotina kilometara, te plaćanje skupe obrade. Posrijedi je koncept na kojem isto ministarstvo inzistira još od 2005. godine, kroz više sastava Vlade RH koji su se otad izmijenili na vlasti.

„Analizama nije dokazana opravdanost izgradnje regionalnih centara i prevoženja otpada stotinama kilometara, kako bi se pripremio za spaljivanje. Sad slijedi pet godina u kojima će progresivni gradovi i općine opet dobivati mizerna financijska sredstva za gradnju infrastrukture kojom bi se problemi s otpadom brzo i efikasno riješili. U Prelogu i na Krku dokazalo se da im ministarstvo vrlo često podmeće nogu, umjesto da im izlazi ususret zbog odličnih rezultata“, zaključio je Košak. Štetnom konceptu je tako, nažalost, udahnut novi život, baš kao da vlada reciklira i stavlja u ponovnu upotrebu njega, a ne ono što bi zajamčilo čišću prirodu i zdraviji okoliš.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu