Reparacije ili pomoć u razvoju?
4. lipnja 2021Olga Tgiurutue je dobro raspoložena. Gradonačelnica Okakarare je zapravo već odavno trebala završiti s poslom, ali ona posetiteljima želi pokazati velike planove koje ima.
U štiklama korača kroz prašnjavo dvorište ispred prazne klaonice – to je jedan od razvojnih projekata koji je do sada bio rijetko korišten. Tu bi se potencijalno mogle nabavljati velike količine stoke i prerađivati njihovo meso. Samo kada bi bilo novca.
„Želim da se Okakarara dalje razvija“, kaže Tgiurutue. „Ako dobijemo pomoć nakon isplate njemačkih reparacija, to bi bila šansa i za naš grad.“
Sporazum nakon pet godina pregovora
Nakon više od pet godina pregovora, Njemačka i Namibija postigle su dogovor u vezi sa zločinima Nijemaca iz kolonijalnog vremena. Prije više od stotinu godina, njemački vojnici su u bivšoj koloniji „Njemačka jugozapadna Afrika“ ubili desetine tisuća pripadnika naroda Herero i Nama. Njemački general Lothar von Trotha 1904. godine izdao je naredbu za uništavanje tih naroda, uključujući i žene i djecu.
Njemačka konačno želi priznati genocid nad narodima Herero i Nama, želi se i službeno ispričati za počinjene zločine, te u idućih trideset godina s ukupno 1,1 milijardom eura financirati razvojne projekte. „Time bi to bolno poglavlje prošlosti bilo zatvoreno i to bi predstavljalo početak nove ere u odnosima između dvije zemlje i dva naroda“, stoji u zajedničkoj deklaraciji koju bi trebali potpisati ministri vanjskih poslova Njemačke i Namibije. Nakon toga bi njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier pred namibijskim parlamentom trebao zatražiti oproštaj.
„Potrebni su nam poslovi za mlade ljude“
Gradonačelnica se raduje što je dogovor konačno postignut. Od njega bi trebala profitirati i njezina regija u kojoj većinu čini narod iz skupine Herero. Trenutno u tom gradu cvjeta samo jedna poslovna grana – barovi i prodaja alkohola. Tri od četiri stanovnika nemaju posao. Dio stanovništva i dalje živi u limenim kolibama, bez toaleta.
„Nijemci bi jednostavno trebali pokazati da im je stalo do nas, iako je puno vremena od toga prošlo“, kaže jedna učenica u tom gradu. „To ne mora nužno biti novac, već projekti koji mogu poboljšati naš život. Potrebni su nam poslovi za mlade ljude.“ Mladi nastavnik se slaže: „Neka sela ovdje nemaju ni struju.“
Protesti i podijeljena mišljenja
Ali ima i otpora dogovoru između Njemačke i Namibije, prije svega od strane nekih lokalnih vođa. Neki su sudjelovali u pregovorima, a neki drugi nisu pa su se osjetili isključenima i sad traže direktne pregovore s njemačkom vladom.
„Samo u ovoj sobi sjedi troje ljudi s tri različita mišljenja“, kaže Asaf Utjewera Kandjeo, dok sjedi u uredu lokalnih vlasti (Kambazembi Traditional Authority). On smatra da je iznos koji bi Nemačka trebala isplati previše mali.
„Pregovarači nam nažalost nisu objasnili kako je njemačka vlada došla do te svote“, kaže on: „Zato smatram da vlada ne bi trebala potpisati sporazum dok se ne postigne dogovor s pogođenim zajednicama.“
Na dva sata vožnje automobilom, u selu Otjinene okupilo se nekoliko desetine pripadnika naroda Herero Ngauzepo. Stoje pored jednog drveta na kojem su njemačke snage prije više od stoljeća objesile stotine ratnih zarobljenika, pripadnika naroda Herero.
„Tuga i bol su ovdje“, kaže Vekui Rukoro. On za sebe tvrdi da je vođa svih Herera i poručuje da predstavlja 95 posto te etničke grupe. Vlada to negira, tvrdeći da Rukoro predstavlja samo manjinu.
Rukoro je odvjetnik i bivši državni tužitelj Namibije. Obzirom da je njemačka vlada odbila razgovora direktno s njim, Rukoro se obratio brojnim sudovima u SAD-u, uložio je milijune na razne tužbe. Za sada - bez uspjeha.
„To je sporazum između dvije vlade, sporazum o razvojnoj pomoći“, kaže Rukoro. „On nema veze s našim zahtjevima za reparacijom. Oni misle da smo glupi.“ Rukoro zato zahtijeva „novi početak” pregovora.
Namibijska vlada: pregovori su završeni
Novih pregovora neće biti, kaže za DW šef pregovaračkog tima namibijske vlade Zed Ngavirue. „Ima ljudi kojima je važnije njihovo ime, ego, njihova priča. Ne bi se trebali toliko obazirati na to što kažu dvojica-trojica seoskih starješina i njihovi pristalice.“
Ngavirue kaže da može shvatiti kritike zbog obećane svote, jer i on smatra da se trebalo dobiti više novca. „Ali, nakon pet godina pregovora, druga strana nam je dala do znanja da je financijski i politički samo to moguće.“
U Okakarari gradonačelnica kod lokalnog mesara kupuje sušeno meso s čilijem. Najveće šanse za tu regiju ona vidi u poljoprivredi i stočarstvu. Pripadnici naroda Herero tradicionalno se bavi uzgojem stoke i u tu se regiju naselio nakon što ih je njemačka vojska protjerala. Godinama se raspravljalo o sporazumu – Tgiurutue sada želi da zemlja konačno od njega i profitira.