Revolucija odozgo

To je tiha revolucija. Revolucija koja će promijeniti Katoličku crkvu. To je revolucija po zapovijesti Pape. Pokrenuo ju je osobno papa Franjo, jer on želi promijeniti svoju Crkvu. Zato treba mlade iz čitavog svijeta.

"Vi i ja, mi zajedno oblikujemo Crkvu", poručio je papa Franjo pred više od dva milijuna hodočasnika na Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru koji su se okupili na bdijenju na plaži Copacabani. Njegov poziv ne može biti jasniji: "Uključite se, iziđite na ulice. Niti Isus nije ostao kod kuće."

Franjo treba mlade

Oduševljenje koje su riječi Franje izazvale kod hodočasnika bi mogle zabrinuti mnoge članove katoličkog klera i prije svega one u Vatikanu. Nisu li svećenici, biskupi i kardinali "pastiri", stupovi Crkve? Zašto bi baš mladi članovi vjerskih zajednica trebali promijeniti Crkvu, a ne posvećeni predstavnici?

Papa Franjo je svjesno izabrao i riječi i mjesto gdje će ih izreći. "Papin festival" na Copacabani je za 76-godišnjeg Argentinca od strateške važnosti. Jer upravo mladi vjernici mu pružaju nužno potrebnu podršku u borbi protiv korupcije, okoštalih struktura i karijerizma u Vatikanu.

A to, da on doista želi očistiti Vatikan, Jorge Mario Bergolio od svojeg izbora 13. ožujka nije ostavio niti najmanje dvojbe. Već mjesec dana kasnije je pozvao karizmatičnog kardinala Oscara Rodrigueza Maradiaga iz Hondurasa i glasnog sljedbenika katoličke "Opcije za siromašne", da stane na čelo osmočlane komisije kardinala koja bi trebala reformirati Vatikan.

Bukvica biskupima

I u Latinskoj Americi papa Franjo želi vidjeti promjene kod crkvenih dužnosnika. Prilikom Svjetskog dana mladih se, iza zatvorenih vrata, sastao sa oko 300 biskupa Brazila i "očitao im bukvicu". I njih smatra odgovornima što su milijuni vjernika okrenuli leđa Katoličkoj crkvi u proteklih deset godina, a nemali broj je prešao u evangeličke crkve.

Pitanja koja postavlja Franjo moraju si postaviti mnogi crkveni dostojanstvenici na čitavom svijetu: da li se Crkva previše udaljila od svakodnevice vjernika, da li je postala previše hladna i distancirana, samodostatna i dogmatska? Ne čini li se Crkva mnogim ljudima kao nekakva relikvija iz starih vremena koja više nema nikakvih odgovora na pitanja iz današnjeg doba?

Papa je vješto povezao prosvjede u Brazilu s angažmanom za Crkvu kakvu on želi. Katolička mladež ne smije ostaviti drugima da prosvjeduju za bolji svijet, nego trebaju pokazati kako i Crkva može uvelike pridonijeti težnji za pravedno društvo.

Mnoge teme o kojima se naveliko raspravlja u Njemačkoj poput celibata, žena u svećeničkim redovima, uloge laika u Crkvi, odnos prema razvedenim parovima koji žive u drugom braku ili o odnosu prema homoseksualcima, Papa nije rekao ni riječi niti na ovom Svjetskom danu mladih. Revolucija na koju on poziva je konzervativna. Ali ako ne želi izgubiti ovu upečatljivu podršku mladih, ipak će morati učiniti ustupke. Jer prava revolucija ipak ne dolazi odozgo, nego odozdo.