"Beskrajni dan" u hrvatskoj režiji

Narodna koalicija osvojila je 57 mandata, jednako toliko koliko i HDZ, oslabjeli Most 12, a Živi zid ojačao je na 7. I već je započela postizborna kombinatorika u kojoj IDS podupire SDP i Narodnu koaliciju, dok će 3 mandata dijaspore skoro pa sigurno pripasti HDZ-u. Bitka će se voditi i za 8 mandata nacionalnih manjina. Novi poželjni trgovci u cijeloj priči su zastupnici Živog zida koji su unaprijed najavili da koaliranja s dva vodeća bloka neće biti. U neizvjesnim tjednima pregovaranja sigurno će se spominjati i krajnja opcija – velika koalicija.

Prve projekcije zasnovane na anketama provedenima na biralištima nisu baš iznenadile nikoga. Malo je vjerojatno da će slika biti drugačija u ponoć kada bi trebali biti objavljeni prvi ozbiljni podaci Državnog izbornog povjerenstva. Građani su svoju dužnost obavljali preko volje i, čini se, ne tako odgovorno. Naime, izlaznost je do 16.30 čak za 9 posto bila niža nego na izborima 2015.

Prazno biralište u središtu Zagreba

Kao i prošle godine, i ove smo posjetili biračka mjesta u osnovnoj školi u zagrebačkoj Varšavskoj ulici. S obzirom da na toj adresi glasuju svi oni koji su u Zagrebu privremeno ili na proputovanju, idealna je to kota za opipavanje bila hrvatske javnosti. Ovi su izbori drugačiji, vidljivo je to već na samom ulazu u prazno školsko dvorište – gužve su u potpunosti izostale. Od razgovorljive djevojke zadužene za pomoć oko pronalaska prave biračke kutije doznajemo da je prošle godine u Varšavskoj bilo registrirano više od 8 tisuća birača s privremenim boravkom u Zagrebu, a ove ih je godine upola manje.

Birači koje smo zatekli mahom su mlađih generacija, studenti i ljudi u tridesetim godinama života, a malo tko od njih želi razgovarati s novinarima. "Umorni smo", dobacuje žena s djetetom. "Bolje je da ne znaš što mislimo o ovim izborima", kaže mlađi muškarac. "Zna se, za HDZ-a", skandiraju nam kroz smijeh mladići s druge strane ograde dok nam se jedna umirovljenica požalila kako je pogriješila što nije, kada je imala priliku, otišla raditi u Njemačku: "Znate, mogla sam pristojno živjeti, a sada radim u biračkom odboru za 200 kuna kako bih pokrpala mizernu mirovinu."

Oni koji su pristali razgovarati o svojoj izbornoj odluci, poučeni dosadašnjim iskustvom, ne očekuju puno.

Jakov je na glasovanje došao biciklom i možda je najoptimističniji sugovornik kojega smo danas sreli: "Odabrao sam svoga kandidata prema ponuđenom programu. Važno mi je da se podignemo ekonomski i važna mi je politička transparentnost. Mislim da će ovi izbori donijeti promjenu, ali polako. Tako to ide kod nas. Hrvatsko društvo polako, polako ide naprijed."

"Isti su, a mrze se"

Diana, pak, ne vidi skoru bolju budućnost, iako je i sama jedna od ponuđenih kandidatkinja: "Svejedno od ovih izbora ne očekujem baš ništa. Zanima me samo kako narod diše. Kod nas je cijelo vrijeme jedna stranka na vlasti, a međusobno se bore dvije frakcije. Pričaju iste stvari, a mrze se. Kažu – nemojte glasati za njih, jer oni su gori od nas."

Gospođa Marija je umirovljena medicinska sestra. Iako je isprva odbila razgovarati, na kraju nam je ipak ispričala: "Očekujem bolje, ali bez drastičnih promjena. A moglo bi se ponoviti ono što se je dogodilo prije šest mjeseci. Kada je riječ o mom preferencijalnom glasu, važno mi je bilo da kandidat bude vjerodostojan. Sve sam vam rekla."

Možda je pravo raspoloženje javnosti najbolje dočarala Slavonka Željka koja se na dan izbora našla u Zagrebu. Došla je glasovati u pratnji kćerke. Kaže, ne može propustiti obavljanje građanske dužnosti. "Pri odabiru sam se vodila onim što su kandidati do sada napravili. Mislim da je to najvažnije. Nažalost, mislim da novi ljudi nemaju nikakve šanse. Ne u ovoj zemlji. Očekujem da ćemo u ožujku ponovno na izbore."

Pred političarima i novinarima je duga noć zbrajanja mandata. Posao je to koji će, najvjerojatnije, i ovoga puta trajati predugo.