Robot kao pomoć u kućanstvu

Njegovo je ime Biron, visok je 1,50 i uz korištenje malo mašte, moglo bi se reći da svojom pojavom podsjeća na čovjeka. Pokreće se pomoću kotačića, no umjesto dvije, ima samo jednu ruku. Na vrhu konstrukcije, tamo gdje bi trebala biti glava, Biron ima instaliranu kameru iz koje izlaze dvije antene.

Pomoć u kućanstvu

Kako kaže, Friederic Siepmann, programer na Sveučilištu u Bielefeldu, „ ovaj je robot razvijen s ciljem interakcije u domaćinstvima. Pri tome je jako važno da je čvrste građe i da na njega gledamo onako kakav on je – znači ljudi koji će se njime koristiti ne bi se smjeli prema njemu odnositi kao prema nekom djetetu već kao prema vlastititom robotu“.

Siepmann, koji je na neki način nadležan za Bironov „odgoj“, kaže da se za sada greške najčešće događaju kada Biron ne može točno odrediti s kime zapravo komunicira, pa ne zna u koga mora uperiti svoju kameru, a to se dogadja uvijek kada ispred njega stoje dvije osobe. „ Toliko dugo dok ne zna točno u koga mora gledati, Bironova pažnja skakuće s osobe na osobu.“, kaže ovaj stručnjak.

Pamti lica

No, u budućnosti Biron više ne bi trebao imati ovakve poteškoće. Naprotiv, kako kažu u Bielefeldu, jednoga će dana, on raspolagati i osjetilima sluha, vida i dodira te, što je najvažnije – dobiti će mogućnost pamćenja. Međutim, njegov „odgajatelj“ već je danas ponosan na njega kada kaže da Biron prepoznaje lica koja je već jednom vidio i da je u stanju izmjeriti neku prostoriju, te te mjere pohraniti na svojoj digitalnoj karti.

„To je važno“, objašnjava Siepmann“ jer kada mu netko kaže da se nalazi u kuhinji, po ulasku u prostoriju, na osnovu tih pohranjenih podataka, on odmah može prepoznati da li se doista nalazi u kuhinji ili ne“.

Roboti kuhaju kavu i mjenjaju posteljinu

Na Sveučilištu u Bielefeldu naglašavaju, da im za sada nije cilj Birona osposobiti za primjerice, nošenje sanduka vode po stepenicama, već pokušati razviti takav scenario prema kojem će nam roboti u domaćinstvu doista moći pomagati. „ To bi značilo,“ kaže Siepmann, da bi „ Biron trebao naučiti svom vlasniku donijeti kavu, pronaći zametnute ključeve ili mobilni telefon“.

Njegov kolega, profesor neuroinformatike na istom sveučilištu, Helge Ritter, pak nagovještava da bi „roboti poput ovog prototipa jednoga dana čovjeka možda u potpunosti mogli zamjeniti i to prije svega u njezi starijih osoba".

„Nama nedostaje osoblja, ljudi koji bi stvarno imali dovoljno vremena da se posvete brizi za starije osobe. Razlog leži u tome da su njegovatelji koji to sada rade, zapravo preopterećeni. Kada bi nam uspjelo da dio njihovih zadataka preuzmu roboti, tada bi njima ostalo više vremena u kojem bi se mogli doista posvetiti starijim osobama“, kaže profesor Ritter.

Drugim riječima, Bironovi nasljednici trebali bi biti u stanju mjenjati posteljinu, odnositi i donositi posudje s hranom, i – tko zna – možda njihov razvoj u budućnosti ode toliko daleko da slijedeće generacije čovjeka više neće ni morati u jednom trenutku otići u staračke domove. Možda će uz pomoć robota do samoga kraja moći ostati kod kuće i zadržati samostalnost. A do tada će Biron i ostali, njemu slični roboti i dalje marljivo vježbati, upornošću jednog stroja, a ne, kako kaže Frederic Siepmann – „upornošću malog djeteta“.

Autor: Benjamin Wüst, Željka Telišman

Odg.ured: A. Legović