Roditi bebu, a da mama ostane nepoznata

Policajcima su to zločini od kojih i najiskusniji čuvari reda zažale što rade taj posao: ubojstva novorođenčadi. I to makar je to zločin kojeg gotovo nikad ne čine "pravi" zločinci: u pravilu je "ubojica" majka koja ne može prihvatiti bebu koju je rodila - iz tko zna kojeg razloga. Možda beba nije plod ljubavi sa suprugom, često majka nije niti u braku, ponekad čak niti punoljetna i majka se onda svojim roditeljima ne usudi "pojaviti pred očima" s bebom u naručju.

Takve bebe često dolaze na svijet kradomice, "u podrumu, u toaletu ili u vrtnoj kućici, uz mnogo straha i bez ikakve liječničke pomoći", objašnjava Monika Kleine, voditeljica socijalne službe katoličkih žena u Kölnu. Beba onda završi u kanti za smeće ili bilo gdje - i šanse da preživi su onda doista minimalne.

Alternativa takvom čedomorstvu je ostaviti bebu u "sandučiću za bebe" kakve su postavljene na mnogim bolnicama. U Njemačkoj postoji stotinjak takvih sandučića gdje majka može ostaviti svoje dijete, bez pitanja i uz jamstvo da u blizini nema nikakvih kamera niti nekoga tko će vidjeti što radi. Na sreću, ti sandučići uglavnom ostaju prazni. Ipak, od godine 2000. je u svim sandučićima, procjenjuju stručnjaci, stotinjak beba krenulo u vlastitu, neizvjesnu budućnost.

Prozor za Mojsija

Jedan takav sandučić stoji i u Kölnu u domu za žene Adelheid i za njega se brine socijalna služba katoličkih žena. Na bočnoj strani zgrade je put, zaštićen od pogleda, koji vodi do "Prozora za bebu Mojsija" - kako se tamo zove taj sandučić. On je obložen janjećim krznom i grije ga se na ugodnu temperaturu - stalno, svakog dana u godini. "Čim beba tu bude postavljena, oglasi se uzbuna na mom mobitelu", objašnjava suradnica Katrin Lambrecht. Posljednji put se to dogodilo prije otprilike godinu dana: "Alarm je počeo, a moje srce je stalo", sjeća se. U sandučiću su pronašli jednu malu curicu.

U dvanaest godina koliko stoji sandučić tamo je ostavljeno 19 beba. Neke majke ipak nisu izdržale i javile su se nakon nekog vremena, ali većina mališana nikad neće saznati, tko im je prava majka. To ostaje praznina u njihovim životima, objašnjava Monika Kleine i zato i njena služba čini sve što može da bebe povjeri u ruke dobrih roditelja koji će adaptirati dijete - ali i da, ako se to želi, otvoreno govore o načinu kako su došle na svijet - po drugi put.

Neka djeca su već dovoljno stara i da im se ponudi da vide sandučić gdje su nađeni i ti trenuci su duboko dojmili i voditeljicu službe: "Neka djeca žele samo vidjeti sandučić, ali su se neka željela opet ugurati u njega." Ali naravno, nije sandučić njihova mama - i u pravilu baš nikad neće saznati, odakle potječu.

Pravo djeteta i anonimnost majke

To je problem kojim se bavio i Ustavni sud i još 1989. je odlučio da svako - pa tako i "djeca iz sandučića", ima pravo saznati odakle potječe. Jer pored sandučića, i 130 bolnica u Njemačkoj nudi "anonimni porod" gdje neće ostati zabilježeno ime majke djeteta. Koliko onda takve djece, koje nikad neće saznati svoje porijeklo, ukupno ima - zapravo se niti ne zna pouzdano, jer ne postoje niti jedinstveni propisi o evidenciji. Zapravo, o svemu tome uopće ne postoje zakonske odredbe - nego se sve jednostavno čini "bez ikakvih papira" da bi se spasio život bebe.

Konačno se time pozabavila i vlada. Prema prijedlogu koji je objavljen ove srijede (13.3.) ministrica obitelji Kristina Schröder želi postići kompromis između anonimnosti majke i prava djeteta da jednog dana sazna svoje porijeklo. Predlaže se da se ime majke zapiše u dokumentu koji će ostati zapečaćen dok dijete ne navrši šesnaestu godinu. Tada će ono imati pravo zatražiti uvid u taj dokument - i tu sad nastupa problem kojeg niti ovim vladinim prijedlogom nije posve riješen.

Jer što s onim majkama kojima će i nakon šesnaest godina biti problem prihvatiti činjenicu da su rodili neželjeno dijete? Na primjer, kad bi i onda bilo jasno da to dijete ne može biti od njihovih supruga. Govori se o pravu djeteta da sazna porijeklo - ali što je s pravom majke? Čemu onda i svi ti "sandučići" ako nakon šesnaest godina na njihova vrata može pozvoniti mladić ili djevojka i objaviti da je njihovo dijete?

Ipak bolje nego porod u šupi

Zato prema postojećem prijedlogu, majka može odbiti da se "otvori kuverta" i obznani njen identitet - i onda o tom slučaju treba odlučiti nadležni sud za obiteljsko pravo. Ali to je svakako slaba točka ovog prijedloga oko kojeg će zasigurno biti još rasprava i u parlamentu.

Jer Monika Kleine jasno stoji na strani djece koja konačno žele saznati porijeklo i ne želi da majke mogu osporiti to pravo - ili sud. Mišljenja su podijeljena, a nije lako niti postići dogovor niti u pitanju, u kojim slučajevima bi sud - pa makar i za 16 godina, mogao nadglasati majčinu želju, a u kojim bi majka mogla ipak ostati nepoznata.

Ipak, voditeljica socijalne službe katoličkih žena u Kölnu se slaže kako je potrebno uvesti nekog reda u čitavu "sivu zonu" u kojoj se nalaze takvi anonimni porodi. Jer i njoj je jasno da niti sandučići za bebe nisu rješenje i kako je mnogo bolje da baš svaka žena - ili djevojka, dobije stručnu liječničku pomoć prilikom poroda. Kako pak riješiti sve probleme - pomoći ženama, spasiti bebe i istovremeno spriječiti da žene iz drugih zemalja ne počnu ne dolaziti u Njemačku kako bi rodile bez ikakvih pitanja - o tome se političari tek trebaju dogovoriti.