Romi u Hrvatskoj: "Baraka zvana čežnja"

U Plinarskom naselju, na atraktivnoj lokaciji uz zagrebačku Radničku cestu, već godinama ilegalno žive Romi. Na mjestu gdje će u budućnosti vjerojatno izrasti stambeni ili poslovni kompleks sada se nalazi desetak oronulih kućica i još gorih drvenih baraka u kojima trenutno živi isto toliko romskih obitelji. Bilo ih je i više, ali neke su smještene u gradske stanove, oni koji su ostali ne znaju gdje će i kuda će, ali znaju da ondje neće moći ostati.

"Ovo je žalosno kako živimo i u čemu smo, da nitko ne vodi brigu o nama. Voda curi na sve strane, čekovi nam veliki dolaze, sudovi dolaze, smeće nitko ne odvozi. Živimo tako u neizvijesnosti. Evo vidite krovove kakve imamo, u čemu živimo. Ruševine, miševi, štakori, žohari, sve nas ubija polagano", priča 70-godišnja Manda Dedić. Kad sruše barake Manda ne zna kuda će. Ne zna ni 28-godišnji Smajo Bajrić: "Grozno se živi. Živim od socijalne pomoći. Obratili smo se u Grad Zagreb. Rekli su nam da će 07. rujna biti sastanak i da ćemo doznati kad će se ovo rušiti, kad ćemo seliti."

Deložacija nije uspjela

A čini se da će seliti i romska obitelj Mešić s drugog kraja grada, iz zagrebačke Dubrave. Nakon poplave 1964. godine u Ulici jasena podignute su barake za stradale Zagrepčane. U jednu takvu oronulu, u vlasništvu Grada, prije sedam godina uselio se Nenad Mešić i njegova sad već četveročlana obitelj. Kaže da uglavnom žive od socijalne pomoći i dječjeg doplatka što zajedno čini nešto više od dvije tisuće kuna. Za baraku plaća režije, ali ne i najamninu jer nema ugovor s Gradom, a čini se da ga neće ni dobiti. Naime, Grad je prije dva mjeseca odlučio iseliti obitelj i uzeti ono što mu pripada, ali deložacija nije uspijela. Nenad se žali da su u baraku upali bez prethodne obavijesti: "Nisam zadovoljan što su tako upali. Trebali su nam bar javiti nekim dopisom da mi djeca ne dobiju strahove. Bilo je najmanje deset ljudi – i policije i onih što nose stvari i agenata tih i tako. Djeca su se prepala, počela se tresti. Susjedi Marica i Ivo smirivali su ih, dali im soka, keksa, kolača."

Sud je u međuvremenu obustavio deložaciju, a slijedeća je najavljena za 13. listopada. Od dogovora s Gradom za sada nema ništa. Nenad kaže da su predali papire i za natječaj za gradske stanove namjenjene socijalno ugroženim obiteljima, ali dobrih vijesti još uvijek nema. On priča da mu se u trošnu baraku nije isplatilo ulagati jer nikad nije znao kada će morati van: "Vrata i prozori su dali svoje. Između prozora stavljam pur-pjenu da mi ne puše. Paravane stavljamo debele da to netko ne vidi jer držim do nekog ugleda. Nisam da tako kažem ciganštura. Jesam Rom, ali čist i uredan koliko se da i može u mojim mogućnostima."

Na sljedećoj stranici: I za Rome vrijedi pravna država

I za Rome vrijedi pravna država

Bajro Bajrić iz udruge Romi za Rome, koja mahom radi na obrazovanju romske djece, nema razumijevanje za one koji žive u onom što im ne pripada: "Za to sam da Romi kao i svi poštuju pravnu državu. Imamo puno branitelja koji su također nezbrinuti i koji ne provaljuju u stanove. Čovjek mora biti kritičan i samokritičan. Ne možeš doći u nečje zato što imaš drugačiju boju kožu, zato što imaš iza sebe neke nacionalne programe za Rome, poveznicu s Vijećem Europe, potpisanu Dekadu za Rome. Sve su to dobri dokumenti, ali i Romi moraju poštivati Ustav države u kojoj žive."

Dok se Grad pokušava riješiti ranije spomenutog Plinarskog naselja, u istočnom dijelu grada uz rijeku Savu na Šancima niknulo je novo ilegalno naselje kojeg mahom nastanjuju Romi bez hrvatskog državljanstva iskoristivši "meku" granicu s Bosnom i Hercegovinom, priča Bajrić i objašnjava: "To su barake od lima, opasne za život, struja je na divlje spojena, voda nije pitka."

Predrasude sve veće

Kaže da je Grad zakazao jer je znao što se događa, a dopustio je Romima da se ilegalno naseljavaju, dok policija nerado zalazi u divlje naselje. Bajro Bajrić se žali: "Kad god bi trebao biti neki izvid policije u tim naseljima, Romi su obaviješteni pa ovih starijih nema. Pojavom tih i sličnih nastambi, divljih naselja na rubnim djelovima uz živice i riječice imamo probleme krađe sekundarnih sirovina, provale u skladišta i tako stereotip o Romima kao o ljudima koji ne rade, koji kradu i koji su problem zajednici postaje sve veći."

Bajrić smatra da bi se Grad trebao prestati ponašati "kao maćeha". Umjesto stvaranja isključivo romskih naselja, Grad bi im mogao ustupiti napuštene kuće i barake, ali ističe da Romi, prije svega, moraju raditi sami na sebi, osobito na obrazovanju djece, kako na autobusnom ili željezničkom kolodvoru za turiste ne bi prvo što vide bili Romi koji prodaju kalendare.

Autor: Goran Prokopec, Zagreb

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm