Romska djeca prosjaci: život na semaforu

Lijepo vrijeme na zagrebačke prometnice svakoga proljeća donese navalu romskih prosjaka koji prilaze automobilima na raskršću, lupaju po staklima i izgovaraju nerazumljive molbe dok ispruženom rukom traže novac. Gotovo u pravilu se radi o majkama s djecom ili djeci koja bez ikakvog nadzora, najčešće gladna, prljava i bosa, od jutra do mraka hodaju u oblaku ispušnih plinova, umjesto da dane provode u školskoj klupi ili u igri s vršnjacima.

Smirujući savjest, tek pokoji građanin im udijeli kunu ili dvije, konstatirajući da se ne može više učiniti, jer misle da se radi o romskoj tradiciji i kulturi. No čak i ako je nekad bilo tako, danas više nije, jer prosjačenje iz životne potrebe više ne postoji, upozorava predsjednik Udruge Romi za Rome Bajro Bajrić. Otvoreno kaže: radi se o organiziranom biznisu koji krši svako pravo djeteta, a pred kojim nadležne institucije zatvaraju oči.

Na zagrebačkim cestama su djeca iz brojnih romskih naselja, posebice varaždinskih i đurđevačkih, koja prosjačenjem na semaforima gube zdravlje, dostojanstvo i budućnost. No to je zapravo tek samo površinski sloj priče u čijoj se pozadini krije pravi kriminal.

Djeca otplaćuju kamatarske dugove roditelja

Kroz svoj rad u romskim zajednicama Bajrić je došao do stravičnih saznanja. Kaže, prosjačenje zapravo organiziraju kamatari unutar samih romskih naselja. Od roditelja koji im ne mogu vratiti novac uzimaju djecu koja dnevnim zaradama od dvjestotinjak kuna vraćaju obiteljske dugove. Ne zarade li dovoljno, djeca se često udružuju u male pljačkaške bande, a sve kako bi namaknuli traženi dnevni utržak i izbjegli batine svojih novih gospodara.

Dijete zapravo od prosjačenja nema ništa, kaže Bajrić i optužuje institucije da ne poduzimaju ništa, iako se zna da u predgrađu metropole postoje iznajmljene kuće iz kojih se djeca organizirano kombijima razvoze po prometnim raskršćima. Osobno je vidio i jednu gospođu koja redovnim autobusnim linijama iz Đurđevca doprema djecu u Zagreb, gdje ih raspoređuje po tramvajima.

Organizatori potom svakih nekoliko sati obilaze djecu i uzimaju im utržak, ostavljajući djetetu tek toliko da si kupi nekakvo pecivo ili slatkiš.

Na cestama i djeca iz Bugarske i Rumunjske

Iako zagrebačka policija tvrdi da nema saznanja o međunarodnoj trgovini romskom djecom, romski slikar i predsjednik Foruma Roma Hrvatske Kasum Cana kaže da su na zagrebačkim cestama i djeca iz Rumunjske i Bugarske. Osim prosjačenja, ona su obučena i za kriminal, prvenstveno za pljačke bankomata. Zbog svega toga Cana nalazi opravdanja za deportaciju problematičnih Roma koji su se ogriješili o zakone države u kojoj borave, baš onako kako je to nedavno učinila Francuska.

Malobrojna djeca koju policajci u civilu privedu zbog prosjačenja najčešće završe u Centru za prihvat djece i mladeži u Dugavama, objašnjava Bajrić i dodaje da dijete tamo prije izađe nego što uđe. Izlaz vidi u strogom kažnjavanju roditelja i suradnji predstavnika romskih naselja s policijom. „To ne trebaju biti Romi koji će 'drukati' Rome. Neka to budu ljudi koji će uočiti problem i potom u pomoć pozvati policiju i Centar za socijalnu skrb. No, vrlo je važno da i škola odigra svoju odgojnu ulogu, a što je zanemareno“, kaže predsjednik Udruge Romi za Rome.

Na sljedećoj stranici: I Romi diskriminiraju Rome

U 2010. godini samo 10 procesuiranih slučajeva

Dječja pravobraniteljica Mila Jelavić upozorava da država mora učiniti sve da zaštiti djecu koja su primorana prositi na ulicama, ali i da kazni sve one koji žive na račun dječje patnje i zatiranja prava djece. Svaki slučaj treba ispitati i procesuirati, a građanin ne smije zaboraviti svoju dužnost da policiji prijavi uočene slučajeve zlostavljanja i zanemarivanja djeteta. Štoviše, smatra da bi čak i građanska savjest u ovakvim slučajevima trebala biti jača od same zakonske obveze.

No čini se da policija i ne može učiniti puno, barem ako je suditi prema onome što nam je objasnio donačelnik Odjela za javni red zagrebačke policije Ivo Jakić. Ako se utvrdi da je dijete prosjačilo na poticaj roditelja, o svemu se obavještava Centar za socijalnu skrb. Ako se radi o djetetu, sankcioniraju se roditelji, a ako se radi o maloljetniku od 14 do 16 godina, izriče se odgojna mjera. Uhvati li policija maloljetnika starijeg od 16 godina, može mu izreći novčanu kaznu.

Prema dostupnim brojkama, maloljetni prosjaci ne trebaju strahovati od mogućih kazni, budući da je zagrebačka policija u 2010. godini zabilježila tek 10 slučajeva prosjačenja osoba mlađih od 18 godina. U četiri slučaja se radilo o djeci mlađoj od 14 godina, pet ih je bilo starije od 14 godina, a u jednom se slučaju radilo o odrasloj osobi koja je prosjačila s djetetom. Ukupno je prijavljeno šest roditelja. Za ove skromne brojke zagrebačka policija je prošle godine provela 39 akcija. Recidivi su česti i očekivani.

I Romi diskriminiraju Rome

Kako smo baš negdje u sredini desetljeća koje je posvećeno Romima, Kasum Cana podsjeća da država mora jače poraditi na obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti i stambenom zbrinjavanju ove diskriminirane skupine. Hrvatskoj, kaže, to ne bi trebalo biti teško, jer ima svega desetak tisuća deklariranih Roma, iako je realno za očekivati da ih je oko 30.000. S druge strane, Bajro Bajrić tvrdi da su Romi u hrvatskom društvu diskriminirani točno onoliko koliko to žele biti. Ne odriče odgovornost romske zajednice za situaciju u kojoj se sada nalazi, no veliku priliku za iskorak vidi u eurointegracijskim procesima.

Iako su odbačeni od društva, i unutar same romske zajednice postoji diskriminacija kroz, uvjetno rečeno, kastinski sustav u kojem razlikujemo one koji žive puno bolje od hrvatskog prosjeka, ali i one koji od malih nogu prose na ulicama velikih gradova i nemaju gotovo nikakve životne perspektive. Zbog čega onda bogati Romi ne pomažu svojoj siromašnoj braći i zašto je tako teško probiti barijere unutar romskih socijalnih slojeva? "Odgovor treba tražiti u činjenici da Romi nisu nikada imali svoju državu. Untar svoje zajednice nismo solidarni i baš zbog toga ne trebamo ni tražiti da drugi budu solidarni prema nama", odgovara Bajrić.

Imaju ceste, ali nemaju struje ni vode

Cana pak puno veću odgovornost prebacuje na hrvatske institucije i društvo u kojemu je pojedincu puno lakše oprati savjest udjeljivanjem kune ili dvije, umjesto da zaista nešto poduzme. Kao primjer nebrige navodi slučajeve gradnje prometnica kroz romska naselja, koja zapravo nemaju ni struje, ni vode, ni elementarnih uvjeta za život. U takvom okruženju, romsko dijete ima male mogućnosti za uspješno školovanje, a svakom isprošenom kunom mu se životni izgledi smanjuju.

"Najgore što možete učiniti je dati djetetu prosjaku novac, jer ni narkomanu koji bi se tresao na semaforu ne biste dali gram heroina. Na taj način nikada nećemo maknutu djecu sa raskrižja", zaključuje Cana.

Autor: Siniša Bogdanić, Zagreb

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm