Novi udžbenici povijesti: Potraga za istinom ili propaganda?

Krajem srpnja iznenadila nas je vijest u kojoj se navodi informacija Ministarstva prosvjete da je Republika Srpska spremna uvesti nove udžbenike povijesti za učenike srednjih škola u kojima će biti uključene i lekcije o ratu u BiH od 1992. do 1995. godine. U dosadašnjim udžbenicima povijesti samo se sporadično govorilo o tome i oni su uključivali samo nekoliko općih činjenica o ratu. Stoga su, kako je navedeno, potrebne nove knjige, a na njima će, kako je predviđeno, raditi pedagoški zavodi Srbije i Republike Srpske.

Ova vijest je jako interesantna, jer ovdje nije riječ o Komisiji za školske udžbenike, koja je oformljena nakon 2. svjetskog rata između dvije nekada neprijateljske države Njemačke i Francuske. Cilj rada tadašnje zajedničke Njemačko-francuske komisije je bio suočiti se i preraditi povijest stogodišnjeg neprijateljstva i omogućiti pomirenje pronalaženjem istine o minulim događajima. Rezultat rada ove Komisije za udžbenike bio je stvaranje i jačanje zajedničke budućnosti u miru i razmjena učenika. Sve to je našlo uporište u posebnom Njemačko-francuskom sporazumu o prijateljstvu, koji su 22. siječnja 1963. potpisali tadašnji njemački kancelar Konrad Adenauer i predsjednik Francuske de Gaulle. Tada je nastao njemačko-francuski "Jugendwerk", jedna vrsta njemačko-francuske inicijative za suradnju i razmjenu mladih, čije je značenje sada, u vrijeme ponovnog izbijanja nacionalističkih tendencija, ponovo prepoznato i oživljeno. Ovaj pozitivni primjer unapređenja francusko-njemačkih odnosa doveo je do još jednog zajedničkog pothvata: formiranja Njemačko-poljske komisije za školske udžbenike, nastao ponajviše kao rezultat inicijative katoličkih biskupa iz obje zemlje.

Zadatak, prikazati povijesnu istinu o borbama i događanjima u ratu, bio je svakako puno teži i kompliciraniji. Strašna nedjela nacističke Njemačke tijekom 2. svjetskog rata, odlučnost da se razori i uništi Poljsku i masovna ubojstva u koncentracijskim logorima smrti podignutim u toj zemlji, bila su užasna realnost. To je Komisiju za školske udžbenike, koju su činili njemački i poljski eksperti, stavilo pred, moglo bi se reći, nadljudske napore i zadaću. Ali, zahvaljujući iskrenosti svih sudionika koji su sudjelovali u potrazi za povijesnim činjenicama i istinom, ti napori su rezultirali konstruktivnim rezultatom.

Koju zadaću ima nova Komisija za udžbenike Republike Srpske i Srbije?

Nakon ova dva primjera uspješne suradnje postavlja se pitanje koju zadaću ima nova Komisija za udžbenike Republike Srpske i Srbije? Ovdje se radi o povijesno potpuno različitoj situaciji. Ovdje se ne sastaju predstavnici dvije nekada neprijateljske zemlje, već dvije zemlje, koje su u vrijeme diktature, agresije i genocida stajale na istoj strani.

U najavi Ministarstva prosvjete Republike Srpske o izradi novih udžbenika ne radi se o iznošenju istine o događanjima u proteklom ratu, već o nekritičnom preuzimanju povijesnih udžbenika Srbije od strane vlasti jednog bosansko-hercegovačkog entiteta. S obzirom da predstavnici obaju pogođenih strana u ratu - Hrvata i Bošnjaka - ne sjede u toj Komisiji, njezini bi se članovi kvazi morali unijeti u uloge drugih u ratu stradalih naroda, kako bi se približili istini. Vjeruju li oni da to mogu?

I kako obrazovna ustanova u Srbiji zamišlja to uraditi, kada njezina politička elita do danas ne smatra da je potrebno da prizna svoju suodgovornost ili glavnu odgovornost u ratu? Kako će se članovi Komisije odnositi prema negiranju genocida u Srebrenici, ako se zna da u njegove negatore spada i dugogodišnji predsjednik RS-a, sada srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik?

Moj zaključak glasi: ili će Komisije za udžbenike (Pedagoški zavodi RS-a i Srbije) svladati Heraklovu zadaću u iznalaženju istine i imati skoro nadljudsku hrabrost da tu istinu unesu u knjige povijesti - ili će rezultat njihovog rada biti još jedan korak u pravcu državne propagande i ograničavanja pluralizma mišljenja. Zar ne bi stoga bilo primjerenije da susjedne države kao što su Hrvatska, cijela BiH i Crna Gora sudjeluju u radu institucija nadležnih za izdavanje novih udžbenika povijesti i na taj način daju zajednički doprinos povijesnom suočavanju s prošlošću. To bi bila važna komponenta u kreiranju mira i budućnosti zemalja Zapadnog Balkana. S nestrpljenjem čekamo da vidimo što će uraditi Komisija za udžbenike Srbije i Republike Srpske.