"Rusija nije nikakav imperij"

DW: U Vašoj novoj knjizi „Sjene imperij – Rusija od 1991." naglašavate da, ako netko želi upoznati Rusiju, ju ne bi smio demonizirati kao „imperij zla". Ali Rusija jest imperij, zar ne?

Martin Aust: Ne, Rusija nije imperij. To pokazuju razlike između Rusije od 1991. godine i starijih povijesnih formacija – Carevine Rusije i Sovjetskog Saveza.

Rusija je, ako se ta perspektiva uzme u obzir, 1991. godine „izgubila" mnoge teritorije koje su ranije bile dio carske Rusije i Sovjetskog Saveza. Zato se Rusija, po mom mišljenju, nalazi u jednoj postimperijalnoj situaciji. Rusija ima imperijalno naslijeđe, ali ona nije imperij.

Ali rusko vodstvo pokušava te „izgubljene" teritorije ponovo sakupiti, kao na primjer Krim. A tu su još i Južna Osetija, Abhazija, Pridnjestrovlje…

Te regije imaju vrlo različit status. Rusija je uključila Krim u Rusku Federaciju. Na Zapadu kažemo: Rusija je anektirala Krim. Ali to se znatno razlikuje recimo od statusa Pridnjestrovlja ili Južne Osetije. Te regije je teško usporediti. Ne može se utvrditi nikakav program vlade u Moskvi koji bi imao za cilj povratak izgubljenog imperija.

Krim za Rusiju ima emocionalnu vrijednost koju Pridnjestrovlje, Abhazija i Južna Osetijanemaju. Kada bi se raspravljalo o tome da Pridnjestrovlje treba biti dio Ruske Federacije, to u Rusiji ne bi pokrenulo takvo patriotsko oduševljenje kao što je bio slučaj s Krimom 2014. godine. Mislim da rusko političko rukovodstvo pojačano djeluje po pitanju situacije i od slučaja do slučaja improvizira. To ne isključuje mogućnost da bi u budućnosti mogle nastati situacije u kojima se Rusija opet snažnije okreće nekim drugim regijama.

U knjizi pišete da se Putin 2014. godine preračunao, da Kremlj nije računao s tako oštrom i odlučnom reakcijom Zapada na aneksiju Krima i ekspanziju u istočnoj Ukrajini.

Ako se pogleda Putinov projekt Euroazijske ekonomske unije, onda je jasno da je njegova velika želja bila da Ukrajina bude dio te unije. To odražava snažnu želju Rusije od 1991. godine da veze s Ukrajinom budu što je moguće intenzivnije. Većina ukrajinskih predsjednika je to uzimala u obzir balansirajući između Rusije i EU.

Ali takva ukrajinska politika je 2014. godine definitivno završena. Ukrajina se sada od Rusije ograđuje jače nego ikada. Putin je zapravo doveo do situacije od koje se u ruskim vladajućim krugovima uvijek strahovalo. I on je definitivno izgubio Ukrajinu.

Ali se zato Rusija konsolidirala na unutarnjopolitičkom planu.

Ne bih čak ni to rekao. Godine 2014. došlo je do velike nacionalne mobilizacije, a onda možda još na prvu godišnjicu, u ožujku 2015. godine. Ali otada više ne vidim neko veće patriotsko oduševljenje u Rusiji zbog toga što je Krim ponovo dio Rusije.

Kada je riječ o državnom proračunu onda tu dolaze još i kritička pitanja: koliko je koštala izgradnja infrastrukture koja je bila potrebna kako bi se Krim vezao za Rusiju, koliko koštaju socijalni izdaci za ljude na Krimu i koliko su visoki troškovi angažmana koji Rusija ne priznaje, a koji se može prepoznati u tajnom ratu na istoku Ukrajine.

Na kraju vaše knjige predstavljate nekoliko scenarija za budućnost. Što bi se moglo dogoditi nakon Putina?

Opisao sam tri scenarija. Jedan bi bio nastavak krimskog-scenarija. Tada bi, od slučaja do slučaja i druge regije bile pripojene Rusiji. Jedna od tema o kojoj se više puta raspravljalo jest Belorusija, koja je sa Rusijom već povezana u okviru unije. Uvijek kada se održavaju zajedničke vojne vježbe i kada je ruska vojska prisutna u Bjelorusiji, mediji postavljaju pitanje bi li Bjelorusija mogla biti sljedeći kandidat koji bi postao dio Ruske Federacije.

Sasvim suprotan scenarij bi bio u slučaju povećanja gospodarskih problema, koji bi politici smanjili resurse što bi moglo voditi ka novim oblicima dezintegracije. U vremenu nakon Putina vlast bi mogla postati nesigurnija, a regionalizmi znatno snažnije izraženi, što bi moglo dovesti u pitanje teritorijalnu cjelovitost Ruske Federacije.

Treći scenarij je tako reći između prethodna dva. On ne dovodi u vezu budućnost Rusije s teritorijalnim pitanjima, nego predviđa preuređenje političkog sustava Rusije. Mislim da u vremenu nakon Putina, Rusiju prije svega očekuje borba za vlast koju je teško predvidjeti. Bit će teško zamisliti osobu koja će Putinu pružiti potpunu zaštitu i imunitet. Na koji način će oko stotinu obitelji – koje su u krugu moći oko Putina – pronaći rješenje i izabrati osobu koja će ga zamijeniti, to zaista ne znam.

Martin Aust je njemački povjesničar i sveučilišni profesor. Na Sveučilištu u Bonnu predaje povijest istočne Europe.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android