Ruskom gospodarstvu ne ide tako loše

Gotovo odmah nakon što je Rusija krenula u napad na Ukrajinu prije godinu dana, Zapad - predvođen Sjedinjenim Državama - počeo je proglašavati čitav niz gospodarskih sankcija protiv agresora. To je u prvim danima rata doista izgledalo kao slom čitavog sustava: vrijednost rublje je pala u bezdan, ruska središnja banka je udvostručila eskontnu stopu jer je izgledalo kako se kroči u hiperinflaciju, burza u Moskvi je bila zatvorena par dana u strahu od masovne prodaje - i zapravo burzovnog kraha.

Chris Waefer je 25 godina radio u Rusiji kao investicijski savjetnik i može posvjedočiti kako su, bez obzira što je govorio ruski državni vrh, tamošnji gospodarstvenici bili doista uplašeni. Jer povrh svega je i čitavo mnoštvo tvrtki otišlo iz Rusije: "Bilo je nagađanja da će gubici u trgovini i logistici prerađivačke industrije neminovno biti veliki i dovesti do otpuštanja radnika. U to doba sam i ja bio veoma pesimističan kad je riječ o prognozama gospodarskog rasta za 2022.", kaže nam Waefer. Ali stanje se "brzo popravilo i moglo se vidjeti kako se najgora predviđanja neće ostvariti."

Pogotovo na Zapadu su se čule procjene kako će sankcije dovesti do sloma ruskog gospodarstva - neki ekonomski stručnjaci su najavljivali gospodarski pad i od 15%. Ali to se nije dogodilo: naravno da ne treba vjerovati propagandi Kremlja kako tamo još uvijek teče med i mlijeko, a i mnogi važni gospodarski pokazatelji za 2022. se uopće ne objavljuju.

Rekordna dobit od nafte i plina

No ekonomski stručnjaci - a to je i mišljenje Svjetske banke, MMF-a i OECD-a, polaze od pretpostavke kako je BDP Rusije u prvoj godini rata pao tek za nekih 3 do 4%.

Tome ima više razloga i na prvom mjestu je činjenica da je u rusku državnu blagajnu i dalje stizao ogroman novac od nafte i plina. Ne samo od većeg izvoza Indiji ili Kini, nego i od prodaje Zapadu: on nije mogao preko noći naći alternativu. Dapače, može biti istinita i tvrdnja ruske središnje banke iz ove veljače kako je postignuta rekordna dobit i rast od 211 milijardi eura već i zbog porasta cijena energenata.

To se i Chrisu Waefertu čini vjerojatnim: "Rusima je ta golema dobit praktično pala s neba jer Zapad ne samo da je i dalje kupovao u Rusiji, nego je kupovao čak i još više kako bi napunio svoja spremišta". A to je onda uvelike ublažilo i nevolje gospodarstva: "Tako je bilo moguće i dalje podupirati ključne sektore industrije i osigurati radna mjesta. I povrh toga ne samo snositi troškove rata, nego je ostalo novaca i za socijalne programe i uopće, održati gospodarsku i socijalnu stabilnost zemlje."

Ratno gospodarstvo ima svoja pravila

Možda je pretjerano govoriti o "stabilnosti", ali Rusija semorala prilagoditi ratnom gospodarstvu o kojem se malo uči na ekonomskim školama: nezaposlenost neće biti velika već i zbog velikog broja radno sposobnih koji su mobilizirani - ili su pobjegli od mobilizacije. Vojna industrija ima problema s proizvodima visoke tehnologije, ali mnogo toga u vojnom arsenalu - od streljiva pa do vojničkih čizmi - nema veze s nedostatkom čipova. 

"Stabilnost" je i u gospodarskoj samodostatnosti. To se, između redaka može naći čak i među vijestima agencije TASS kad na primjer ponosno najavljuje kako će Rusija već za nekoliko godina biti posve neovisna o uvozu mliječnih proizvoda. Osobitost ratnog gospodarstva jest i da najteže pogađa srednji sloj, obrazovano i urbano stanovništvo, ali Putinu je taj segment građana Rusije ionako uvijek bio najviše sumnjiv i tamo je imao najmanje podrške za svoje nacionalističke priče o obnovi ruskog carstva.

Waefer nas podsjeća i na to da nisu sve zapadne tvrtke otišle iz Rusije: jest McDonalds već i zbog pritiska potrošača na Zapadu, ali "upravo tvrtke koje su gospodarski važne jer plaćaju velike poreze ili zapošljavaju mnogo ljudi, one su mnogo, mnogo suzdržanije u odluci o napuštanju Rusije."

Prijetnja sankcijama je uvijek bolja od sankcija

Problem su i same gospodarske sankcije. Tu je Zapad lake ruke kod proglašavanja, bila to Miloševićeva Srbija, Irak Sadama Huseina, pa do Irana, Sirije ili sad Rusije. Ekonomistica sa Sveučilišta Harvard Alexandra Vacroux tu može tek konstatirati kako sankcije gotovo nikad ne ispunjavaju očekivanja: "Činjenica jest da su sankcije najučinkovitije neposredno nakon što su proglašene. Mnogo je veća korist od prijetnje i ako kažete 'ako napravite X, odgovorit ćemo sankcijama Y'. Agresor će tada još razmišljati, ima li smisla da napravi X kad zna da ga čeka Y. U toj fazi sankcije možda nešto mogu postići. Ali čim je ruska vojska napravila X i krenula u osvajanje, više nema poluga gdje bi sankcije djelovale."

Vacroux mora priznati i da je ruska središnja banka učinila sve prave korake kako bi spriječila krizu. A sankcije se uvijek - baš kao i ovaj put potkopavaju "indirektnim" uvozom preko trećih zemalja. Proizvodi visoke tehnologije su ruskoj industriji doduše skuplji, ali mnogo toga i dalje stiže preko Kine, Indije ili Turske.

Kineska igra mačke i miša s Putinom

Osobito kad je riječ o Kini, profesorica s Harvarda smatra da je ona veliki dobitnik u ovoj igri. To u dobroj mjeri objašnjava i politiku Pekinga od početka ruskog napada na Ukrajinu: "Kinu zapravo uopće ne zanima Rusija kao tržište: izvoz u tu zemlju čini tek 3% vanjske trgovine Kine. Ali zna da Kremlju Kina postaje sve važnija. A to je dobro za nas: jer kad Peking kaže Putinu 'ne smiješ koristiti atomsko oružje u ratu u Ukrajini', onda on to ne čini i Putin tu stvarno mora dobro slušati", misli Vacroux.

Što će biti s gospodarstvom Rusije u ovoj, 2023. godini? Waefer je tu oprezan, ali misli kako je "veliko, veliko pitanje, koliko će Rusija zaraditi od svoje nafte i plina ove godine. Sasvim sigurno bitno manje od onoga što je zaradila 2022." Jer Indija i Kina žele rusku naftu i plin i razmjena s tim zemljama cvjeta, ali kod fosilnih goriva je to ispod cijene koju bi platili zapadni potrošači.

I sad gospodarski stručnjaci ne znaju procijeniti, koliki će biti gospodarski rast Rusije u ovoj godini: MMF procjenjuje čak lagani porast od 0,3%, drugi stručnjaci predviđaju pad od nekih 2%. Najnovija mirovna inicijativa Pekinga jest doduše interes Kine kojoj počinju smetati teškoće industrije Zapada, ali prekid neprijateljstava bi mogao odgovarati i Moskvi: Rusija je ipak i sama pogođena ovim ratom jer treba slati novac područjima u ratu od kojih nema nikakvih prihoda. I taj zamah ratnog gospodarstva ne traje dugo, ali raste osiromašenje - i političko nezadovoljstvo građana. Što se tiče gubitaka vojne opreme, tu nema pouzdanih informacija, ali je činjenica da je Rusija izgubila ogromnu količinu oružja i opreme koji se ne mogu nadoknaditi tako brzo. No ostaje glavno pitanje: u kojoj mjeri je Putin pod tim okolnostima spreman na ustupke Ukrajini.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu