Scena koja će zauvijek ostati u sjećanju

Kada je Fritz Lang 1927. u Berlinu predstavio svoj film 'Metropolis', bilo je jasno da je to najskuplji film koji je dotada snimljen u Njemačkoj. Film je trebao krenuti u veliki pohod na Hollywood, ali je kod kritičara i publike loše prošao. S toga je za američko tržište radikalno skraćen, a jedan dio tog umjetničkog djela smatrao se nestalim osamdeset godina. No, u jednom filmskom muzeju u Argentini pronađeno je originalno izdanje filma. Iako u početku nitko nije u to vjerovao.

Mali muzej, veliko otkriće

Stari projektori, 60.000 filmskih kutija, kulise i kostimi leže u skladištu jedne bivše tvornice tkanina u 'Museo del Cine'. Do prošlog tjedna muzej nisu poznavali ni stanovnici Buenos Airesa. Danas svi za njega znaju, zahvaljujući Metropolisu. Film je ležao uredno katalogiziran u arhivi muzeja u kojem bi i dalje bio, da nije bilo kolekcionara filmova Fernandoa Penaa. Već prije dvadeset godina Pena je načuo da bi kopija filma koja je u Buenos Airesu mogla biti nešto posebno. Jedan kino-operater žalio se na loše stanje filmske vrpce. ''Pričao mi je kako se dobro sjeće da je film trajao više od dva sata, jer je vrpca bila u lošem stanju i više od dva sata morao je prstom pridržavati vrpcu kako ne bi iskočila'', govori Pena. Preko dva sata? Pena se pitao da možda na toj vrpci nisu nestale filmske scene. Ali nije dobio odobrenje ulaska u arhiv. Tek nakon što je njegova bivša djevojka prije nekoliko mjeseci preuzela vodstvo muzeja, mogao je vidjeti materijal. Samo je trebao vrpcu staviti spram svjetla i već je znao - na njoj se nalaze filmske scene, koje nedostaju skoro 80 godina!

''Nisam mogao vjerovati. Uvijek sam mislio da bi ta kopija mogla sadržavati nestale scene, ali drugo je nešto slutiti i znati'', kaže Pena. Direktorica muzeja znala je što treba učiniti. Morala je materijal pokazati onim ljudima koji se stvarno u to razumiju. Kako nitko ne bi osporio veliko otkriće malog muzeja, u tajnoj je misiji otputovala za Berlin.

Pikantna scena

U Njemačkoj kinoteci u Berlinu dočekali su je trojica stručnjaka za nijeme filmove. Paula Falix-Didier bila je nervozna, što ako stručnjaci kažu da je kvaliteta filma loša? Postojala je nestrpljivost sve dok nije pronađena prva nova filmska scena: ceremonijal šminke usne jedne žene. Ova je scena za cenzore u SAD-u bila pikantna pa su je izbacili 1927. Sada je opet bila tu. Rainer Rother, direktor Njemačke kinoteke, sjedio je u prvom redu. U svom laptop-u imao je sve podatke o filmu Metropolis, u kojima su bila označena ona mjesta u kojima su nedostajale scene. Ono što su stručnjaci vidjeli, nitko u Njemačkoj osamdeset godina nije vidio. Nakon prikazivanja filma, Rother je prvi rekao: ''Raduješ se kao malo dijete kada ideš u kino. Cijelu noć ne možeš spavati, jer si govoriš: sutra ćemo nešto vidjeti što smo mislili da nikada nećemo vidjeti, što je otpisano. Mnogo je napora poduzeto u cenzuri filma, mnogi su arhivi predali svoje materijale. Ipak sada gledamo taj film i primjećuje se da je u svakom slučaju nešto što čovjeka pogađa.''

Elementi jeze

Filmski stručnjak oduševljen je potpunom filmskom scenom, u kojoj se poplavi grad i utopi skoro stotinjak djece. ''Vrlo je uzbudljivo vidjeti sekvencu koju svi imamo u sjećanju i koju poznajemo, sekvencu spašavanja djece.U njoj je stvorena dinamika i dolazi do rasta napetosti, što nama nije poznato. To dovodi do toga da čovjek kaže: naravno, to je film Fritza Langa. Lang je uvijek u svojim filmovima imao taj element jeze. U dosadašenjm kratkom izdanju Metropolisa, to nije bilo prisutno'', kaže Rother. Iako je filmska vrpca iz Buenos Airesa veoma izgrebana, direktorica muzeja možda ne bi trebala biti puno razočarana. Upravo su greške na materijalu one koje bi malom muzeju uskoro mogle donijeti slavu i to u novoj verziji Metropolisa, koja će sadržavati scenu pronađenu u Buenos Airesu. A ona će, zahvaljujući izgrebanom filmu, zauvijek ostati prepoznatljiva.