Seksualno zlostavljanje i u Evangeličkoj crkvi
8. prosinca 2018
Sve do nedavno je postojala bajka o Evangeličkoj crkvi u Njemačkoj (EKD) u kojoj nema seksualnog zlostavljanja. Idealan svijet bez celibata, bez hijerarhije i bez isključivanja žena iz crkvenih dužnosti. Ta je bajka uvijek iznova oglašavana s propovjedaonice, mnogi od 21 milijuna evangeličkih vjernika su u to vjerovali.
No to je bila greška. Na žalost. Jer nisu samo u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj desetljećima seksualno zlostavljana djeca i mladi - što je u rujnu ove godine potvrdila i studija Njemačke biskupske konferencije. I u Evangeličkoj crkvi se otvorio ponor.
Potisnuti "pojedinačni slučajevi"
U međuvremenu je i među protestantima i žrtvama počela rasprava o zlostavljanju. "Evangelička crkva je uvijek govorila da imamo 'samo' pojedinačne slučajeve", kaže Kerstin Claus. "To me ljuti, zato što pokazuje koliko neznanja vlada na tom području."
Kerstin Claus je članica Vijeća žrtava saveznog neovisnog povjerenika za pitanja seksualnog zlostavljanja djece. Nju je sredinom 80-ih godina dvije godine seksualno iskorištavao njezin tadašnji svećenik i vjeroučitelj u Bavarskoj. Kad je to počelo, bila je stara 14 godina.
EKD je do sada zaprimio 479 obrađenih zahtjeva žrtava seksualnog zlostavljanja. Dvije trećine žrtava su bile u domovima za napuštenu djecu. Prema studiji Njemačke biskupske konferencije, u Katoličkoj crkvi je u razdoblju od 1946. do 2014. silovano ili seksualno zlostavljano 3.677 maloljetnika. U obje crkve se polazi od toga da je stvarni broj bio veći jer mnoge žrtve nisu prijavile počinitelje ili se njihove prijave nisu prihvaćene.
"Ništa ne uljepšavati"
Sinoda EKD-a je sredinom studenoga zato odlučila da će po prvi put u svih 20 evangeličkih regionalnih crkava prikupiti znanstveno pouzdane podatke i izraditi studiju. Usporedo s time je planirana i tzv. studija nepoznatih brojki u kojoj bi se trebala istražiti kaznena djela koja do sada nisu bila registrirana.
Dakle, još nije moguće točno reći koliko je žrtava seksualnog nasilja bilo u Evangeličkoj crkvi. No jedno je sigurno: katoličko trojstvo sastavljeno od potisnute seksualnosti, celibata i klerikalizma više nije dovoljno kao objašnjenje za sustavna zlostavljanja. I u Evangeličkoj crkvi bilo je i ima strukturalnih problema i specifičnih faktora koji omogućavaju seksualno nasilje i zlouporabu moći.
"Ništa se ne može uljepšati", priznaje Kirsten Fehrs na sinodi, evangeličkom crkvenom saboru. Ona je biskupica regionalne Sjeverne crkve i istovremeno glasnogovornica Vijeća za zaštitu od seksualiziranog nasilja EKD-a. "Mi smo na sebe navalili krivnju prema ljudima koji su nam povjereni. Također i kao institucija", kaže Fehrs.
Evangelički faktori rizika
Ova biskupica je u EKD-u začetnica suočavanja s tim zločinima. Tako je 2014. naručila studiju u kojoj je dokumentirano kako je jedan svećenik u okolici Hamburga punih 25 godina seksualno iskorištavao mlade ljude iz svoje župe.
Ta je studija utvrdila i specifične evangeličke faktore rizika. "Nereflektirano miješanje privatnog i službenog te decentralizirane strukture koje ostavljaju otvorenim pitanje tko je za što nadležan - sve to snižava granicu dopuštenoga za potencijalne počinitelje", kaže se u studiji.
Za Kerstin Claus u "evangeličke specifičnosti" spada i područje rada s mladima tijekom priprema za konfirmaciju (sveta potvrda), koja se obično obavlja u dobi od 14 godina. Mladi ljudi su tu, kaže, izloženi posebnoj bliskosti i otvorenosti. Ta konstelacija, prema njezinom mišljenju, može lako biti zloupotrijebljena.
Seksualno nasilje kao neuspjela veza
"Žrtve često ne registriraju napade kao seksualnu zlouporabu, nego prije kao neuspjelu prvu ljubavnu vezu, jer su već u dobi kada seksualni kontakti nisu kompletno isključeni i tako, čak i ako oni nisu poželjni, ipak mogu postati prihvaćeni dio bliskosti", pojašnjava Kerstin Claus. Ona smatra da je tu nužno jasno pravilo od strane Evangeličke crkve da se veze u crkvenom radu s mladima neće tolerirati.
Kao i mnoge druge žrtve i Kerstin Claus vidi ovo započeto suočavanje sa seksualnim nasiljem u EKD-u kao prvi važan korak. No žrtve bi se i dalje trebale boriti za to da postanu vidljive, kritizira ona. Jer, još uvijek nema mreže koja bi poticala razmjenu iskustava i suradnju žrtava.
Kerstin Claus zna o čemu govori. Njoj je trebalo puno vremena za odluku da uopće nešto poduzme protiv počinitelja. "U 80-im godinama je žrtvama bilo puno teže nešto reći, još uz to u doba kada se uvijek prije vjerovalo svećeniku", prisjeća se ona.
Ona je tek 2003. prijavila počinitelja bavarskoj regionalnoj crkvi. No na to nije uslijedila nikakva reakcija i nitko ju nije ispitao kao žrtvu. Kasnije je doznala da je bio pokrenut disciplinski postupak, ali da je obustavljen u zamjenu za uplatu milodara. Počinitelj je i dalje svećenik. U međuvremenu vodi jednu evangeličku obrazovnu akademiju u kojoj se nude savjetovanja za roditelje koji imaju probleme sa svojom djecom u pubertetu.
"Mislim da je to nečuveno", kaže ona. "Ja sam uvijek imala posla samo sa crkvenim pravnicima koji su pokušali odbaciti moje optužbe. Vodstvo crkve je reagiralo tek 2012. Heinrich Bedford-Strohm, tadašnji biskup evangeličke crkve u Bavarskoj, a danas predsjednik EKD-a, mi se ispričao."