Život iza zavjese

Semestar u inozemstvu je u međuvremenu manje-više obveza svakog studenta koji drži do svoje akademske karijere. Na listi omiljenih odredišta su SAD, Njemačka ili Francuska. No, što ako se netko odluči studirati u Sjevernoj Koreji? Takvih individua je malo, zapravo, ako je vjerovati službenim podacima, do sada je u Sjevernoj Koreji zabilježen samo jedan student sa Zapada koji je odlučio na nekom od tamošnjih sveučilišta provesti semestar kao gostujući student.

U Sjevernu Koreju “po kazni”

18-ogodišnji Britanac Alessandro Ford (na naslovnoj fotografiji) zapravo nije znao što bi sa svojom slobodnom godinom: putovanje Vijetnamom, dobrovoljni rad u Kolumbiji ili putovanje vlakom kroz Europu samo su neke od opcija koje su se motale po glavi mladog Britanca. I tada mu je otac ubacio “bubu u uho”.

“Ako se ubrzo ne odlučiš, poslat ću te u Sjevernu Koreju”, zvučala je prijetnja nestrpljivog oca. Ova prijetnja nije bila izrečena tek tako, nego je imala težinu zbog činjenice da su otac i sin Ford zaista neko vrijeme proveli u “zemlji iza čelične zavjese”. Ford senior je na jedno poslovno putovanje po Sjevernoj Koreji poveo i sina koji se, dok je otac sjedio po beskonačno dugim sastancima, u zemlji bez interneta i kabelske televizije beskrajno dosađivao. Tako da je prijetnja boravkom u Sjevernoj Koreji zaista zvučala kao teška kazna za jednog zapadnog tinejdžera. No “buba u uhu” je ipak ostala i Alessandro se u jednom trenutku zapitao: zašto da ne?

Sve je drugačije, ali se čovjek navikne

“Tada se otac raspitao kakve su mogućnosti i doista, nakon nekoliko mjeseci provjere, došao je pozitivni odgovor iz sjevernokorejskog veleposlanstva”, priča Alessandro. On si pozitivnu odluku tumači željom vlasti u Sjevernoj Koreji da kroz razmjenu studenata dođu do toliko potrebnog zapadnog iskustva koje je potrebno kadru koje kasnije radi u diplomaciji ili vanjskoj trgovini. Jer, usprkos medijskoj slici, Sjeverna Koreja nije u potpunosti odsječena od vanjskog svijeta.

No, kako izgleda studentska svakodnevica u zemlji gdje je sve podređeno kultu partije i dragih, velikih i inih vođa? “Sve je drugačije: ljudi, atmosfera, ponašanje. Ali nakon nekog vremena se čovjek navikne”, kaže Alessandro. No, osim strogo planiranog dana i egzotičnih rituala poput svakodnevnog poklanjanja skulpturi Kim Jong Ila i Kim Il Sunga, studentska svakodnevica u Pjongjangu se, na veliko Alessandrovo čuđenje, ne razlikuje previše od studentskih svakodnevica diljem svijeta. Košarka, izleti, ispijanje piva i rad. Ovog posljednjeg je u Sjevernoj Koreji ipak malo više. “Sjevernokorejski studenti su nevjerojatni radoholičari. Nemoguće je s njima držati korak”, kaže mladi Britanac.

“Koliko ja znam, nisu me prisluškivali, samo pratili”

I još jedna velika razlika: nema interneta. I s još jednom odlikom života u Sjevernoj Koreji se Alessandru teško nosio: sveprisutnim zajedništvom. “Sve se radi kolektivno: sport, učenje, odlazak u saunu, opuštanje. Privatna sfera je potpuna nepoznanica za građane te zemlje”, prisjeća se Alessandro. Iznenađujuće za njega i mnoge kojima je o svom sjevernokorejskom studentskom iskustvu pričao je činjenica da mu nisu oduzeli mobitel, da je mogao telefonirati s inozemstvom “do mile volje” te da ga, koliko mu je poznato, nitko nije prisluškivao. “Količina telefoniranja je jedino ovisila o mom tankom studentskom budžetu“, zaključuje bivši sjevernokorejski brucoš. No 2,2 dolara po minuti i nije tako pretjerano s obzirom na to da je službenom Pjongjangu potreban svaki konvertibilni dolar.

Otvaranje kroz pop-kulturu

Ali unatoč studentskoj idili, Alessandro je svjestan da ono što je on, uz stalnu službenu pratnju, vidio i doživio u Pjongjangu nema veze sa sjevernokorejskom realnošću. Tijekom obaveznih izleta na mjesta, naravno, povezana sa životom i djelom dinastijskih vođa, student je prolazio kroz ruralna područja koja su odavala sasvim drugačiju sliku od ulaštene prijestolnice. “Ceste su u katastrofalnom stanju i zgrade su oronule. Potpuna suprotnost od prijestolnice”, prisjeća se Alessandro. Iako je izbjegavao razgovore o politici, Alessandro je uspio osjetiti kako se u Sjevernoj Koreji nešto mijenja. Većina zapravo ne zna ništa ili sasvim malo o životu izvan Sjeverne Koreje - žeđ za informacijama o inozemstvu, pogotovo Zapadu, je velika. Kao i u mnogim slučajevima u povijesti, otvaranje ide preko glazbe i pop-kulture. Kineska pa čak i glazba južnokorejskih pop zvijezda, polako, ali sigurno postaje dio sjevernokorejske svakodnevice.