Silovanje kao oružje u ratu

U oružanim sukobima su žrtve seksualnog nasilja skoro uvijek žene i djevojčice. Samo u ratu u Kongu u 13 godina je registrirano najmanje 200.000 žrtava. Vjerojatno ih je još više, no mnoge od njih šute iz srama.

Od posljedica pak pate cijeli život: mnoge su zaražene aidsom i drugim bolestima, neke postaju neplodne, a sve to prate strašne traume. Osim toga, ako izađe na vidjelo da su bile žrtve silovanja, žene često bivaju odbačene od vlastite obitelji.

Seksualno nasilje je mučenje

Silovanja su se dugo smatrala tragičnom, ali i neizbježnom popratnom pojavom ratova. Tek kada su utemeljeni međunarodni sudovi za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i u Ruandi, Vijeće sigurnosti UN-a je izrazilo drugačije uvjerenje. U statutima tih sudova se silovanje izričito navodi kao zločin protiv čovječnosti i priznato je kao ratni zločin.

Oba suda su u međuvremenu donijela presude u više slučajeva seksualnog nasilja te su silovanje označila kao oblik mučenja.

Dapače, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene u Ruandi otišao je još dalje i seksualno nasilje proglasio "korakom prema uništavanju nacionalne skupine Tutsi" i time sastavnim dijelom genocida.

Žene za pregovaračkim stolom

Vijeće sigurnosti UN-a u svojoj je Rezoluciji 1325 zatražilo da se žene uključe u mirovne procese i bolje zaštite od seksualnog nasilja. No, organizacije za prava žena i dalje se žale da sve te odredbe ostaju "mrtvo slovo na papiru". Osim toga, one ističu da je seksualno nasilje također i posljedica uvriježenog mišljenja o potčinjenosti žena u pojedinim društvima.

U lipnju 2008. Vijeće sigurnosti je usvojilo Rezoluciju 1820 u kojoj se najavljuje da će ubuduće seksualno nasilje biti razlog za poduzimanje mjera protiv neke države. Ove godine slijede još dvije rezolucije u kojima se taj postupak precizira. Osim toga, Vijeće sigurnosti je zatražilo imenovanje posebnog povjerenika za tu temu.

Borba protiv nekažnjavanja

Kampanjom protiv seksualnog nasilja u oružanim sukobima pod nazivom "Stop silovanjima - sada" različite UN-ove institucije pokušavaju koordinirati pomoć za žrtve: medicinsku i psihološku skrb, pravno savjetovanje i ponovno uključivanje u normalni život. Istodobno se pokušava ishoditi kažnjavanje počinitelja, jer je to najbolja prevencija za sprečavanje seksualnog nasilja.

Stručnjaci ocjenjuju da je upravo nekažnjavanje dovelo do toga da žene i djevojčice u Kongu i dan danas masovno postaju žrtve silovanja.

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon nedavno je predložio osnivanje posebne komisije koja bi istražila kršenja ljudskih prava i humanitarnog međunarodnog prava u Kongu, Sudanu i Čadu. Ona bi se u prvom redu trebala baviti seksualnim nasiljem. Stručnjaci smatraju da bi to moglo poslužiti i prikupljanju dokaznog materijala za Međunarodni kazneni sud.

Autorica: Ulrike Mast-Kirschning/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: S. Matić