Sirijski orkestar u egzilu

Rat, smrt, izbjeglice... To su pojmovi koji danas asociraju na Siriju i razaranja u toj zemlji. "Želimo to promijeniti i to glazbom", kaže Raed Jazbeh odlučno. Mladi kontrabasist je prije nekoliko mjeseci osnovao Sirijski emigrantski filharmonijski orkestar (SEPO).

Svoj prvi koncert već su održali u Bremenu u utorak (22. 9.). Većina od tridesetak glazbenika u orkestru su sirijske izbjeglice. Prije samog koncerta su prvi put održali zajedničku probu orkestra, budući da dolaze iz nekoliko europskih zemalja u kojima su našli utočište.

Koncert u Bremenu je otvoren uvertirom za operu "Povratak stranca" Felixa Mendelssohna. Svojim tužnim tonovima to djelo oslikava čežnju za domovinom. Repertoar je ispunjen atmosferom bijega i izbjeglištva, ali također istražuje teme ljubavi i nade kroz izbor klasičnih europskih simfonija do manje poznatih glazbenih djela sirijskog kompozitora Mayasa Al Yamanija.

Raedov je o osnivanju ovakvog orkestra počeo razmišljati prije dvije godine, kada je pobjegao iz Sirije i skrasio se u Njemačkoj. Ispravlja svakoga tko njegov orkestar nazove 'izbjegličkim'. "Mi smo orkestar prognanika", kaže on nježno prelazeći rukom preko svog kontrabasa.

Okupljeni glazbenici su prije koncerta vježbali do duboko u noć. Nisu imali mnogo vremena do premijere. "Čak i profesionalci moraju vježbati zajedno u orkestru više od tri dana", kaže Naser, svirač roga koji trenutno živi u Berlinu, odakle je došao da zasvira u orkestru SEPO, prvom orkestru koji čine sirijski glazbenici u Europi.

Razdvojeni u Damasku, ponovo okupljeni u Bremenu

Neki od ovih Sirijaca već su zajedno nastupali u svojoj domovini, na Glazbenoj akademiji u Damasku. Rat, koji u Siriji bjesni već četiri godine, natjerao je ove mlade umjetnike u bijeg, u izbjeglištvo u Europu.

Raed je preko Facebooka stupio u kontakt sa svojim bivšim kolegama. Nešto više vremena mu je trebalo da pronađe violinisticu Michellu Kasasa, koja sada živi u Francuskoj, gdje je nastavila glazbeni studij.

"Nevjerojatno je što smo ponovo zajedno nakon toliko godina", kaže Michella. Sviranje s bivšim školskim kolegama pravo je čudo za tu 28-godišnjakinju. "Osjećam se kao da smo ponovo u Damasku i da vježbamo svirati zajedno. Sve je ispunjeno emocijama."

Michella je imala sreće što je sa sobom ponijela svoju violinu, no trubač Dolama Shabah morao je pobjeći bez svog omiljenog instrumenta. "Nisam imao dovoljno mjesta u svom ruksaku da spakiram i trubu", objašnjava on. Mali ruksak bio je jedino što je uspio ponijeti sa sobom preko Turske i Sredozemnog mora, kroz Srbiju i Mađarsku do Njemačke. Jedan Nijemac ponudio mu je korištenu trubu. "To mi je dalo novu nadu. Pronašao sam svoju snagu i vratio ambicije u ovom orkestru", kaže Dolama.

Spoj kaosa i harmonije

Kada je prije nekoliko mjeseci čuo za SEPO dirigent Martin Lentz nije oklijevao pridružiti im se. Budući da uživa raditi u projektima s međunarodnim skupinama, nedavno je predložio projekt u Ramallahu, u suradnji s izraelsko-argentinskim dirigentom Danielom Barenboimom.

Lentz je vrlo nježan i pun razumijevanja prema mladim Sirijcima, no ipak je strog na probama. Često ih prekida, ispravlja i daje savjete: "To mora zvučati mekše, finije", kaže Lentz, inače i violinist. Potom odobrava ili upućuje glazbenika pokretima glave. Odjekuju bubnjevi, gudala prelaze preko struna. Glazba postaje izbalansirana, ritam ujednačen. Ipak, nije lako kombinirati arapske i zapadnjačke ritmove u jednoj koncertnoj noći.

Lentz ponovno prekida probu. Glazbenici su nervozni i nesigurni - uskoro nastupaju. Gledaju u dirigenta očekujući savjet, a on ih pokušava ohrabriti: "Ne morate zvučati dobro kao Berlinska filharmonija! Svirajte osjećajima." Potom podiže ruku i daje znak - proba se nastavlja. Nema više vremena za gubljenje prije koncerta.

Koncert koji je održan u dvorani Radija Bremen bio je u potpunosti rasprodan, što je više nego dobra preporuka za njihov sljedeći koncert - 3. listopada u Hitzackeru.