Sirijsko stanovništvo je umorno od rata

Ženevski pregovori između sirijske oporbe i predstavnika sirijske vlade o mogućem političkom rješenju krvavog sukoba su ponovno pokrenuti - ali u tom drugom krugu pregovora nema osjetnog napretka. Specijalni izaslanik za Siriju Lakhdar Brahimi je na kraju drugog dana pregovora morao priznati: "Početak ovoga tjedna je bio isto toliko mučan kao i prvi tjedan pregovora. Jedva da uopće napredujemo." Brahimi je poručio da će se potruditi kako bi se konačno nešto pokrenulo u pregovaračkom procesu.

Razgovori s "puškom uperenom u glavu"?

No, ostaje nejasno kako to taj alžirski diplomat namjerava postići. Sukobljene strane u Ženevi ne pokazuju spremnost za kompromis i brane se već dobro poznatim stajalištima: oporba želi bez okolišanja razgovarati o stvaranju prijelazne vlade, dok vladino izaslanstvo želi razgovarati samo o temi "terorizam". Taj terorizam, kako ga tumače izaslanici predsjednika Bašara al Asada, obuhvaća cijelu paletu vojnog otpora u Siriji.

Specijalni izaslanik Brahimi, međutim, želi se paralelno baviti objema temama, ali se ne može izboriti za to. "Ne vjerujem da ljude mogu protiv njihove volje prisiliti na određeni dnevni red. Zar da im držim pušku uperenu u glavu?" Ali, prije ili kasnije će zaraćene strane morati poslušati želju naroda za okončanjem rata, uvjeren je Brahimi.

Slabi, iscrpljeni i uplašeni

Koliko su Sirijci doista umorni od rata, moglo se vidjeti za vrijeme "humanitarne pauze" u Homsu. Samo u prva četiri dana privremenog primirja je više od 1.100 osoba pobjeglo iz opkoljenog starog grada. To je više ljudi nego što se očekivalo, a među njima je bilo i puno muškaraca. "Homs možemo smatrati uspjehom", kaže Brahimi, "ali je bilo potrebno šest mjeseci priprema. Šest mjeseci kako bi se nekoliko stotina ljudi izbavilo iz grada i hranu dobavilo u grad! I još ima brojnih opkoljenih gradova."

40 takvih potpuno blokiranih mjesta s ukupno 250.000 stanovnika ima u cijeloj zemlji, kako navode UN-ove humanitarne organizacije. Koliko je teška situacija u tim područjima se samo može naslutiti uzimajući u obzir primjer lošeg stanja u kojem se nalaze ljudi evakuirani iz Homsa. Suradnici UNICEF-a su se proteklih dana brinuli za stotine djece iz Homsa i razgovarali s njihovim roditeljima. "Moje kolege kažu da su ta djeca izgledala veoma slaba i iscrpljena, i da su djelovala uplašena", priča glasnogovornica UNICEF-a Marixie Mercado. "Svi evakuirani navode iste stvari od kojih su patili: hladnoća, glad, prljava voda i stalna paljba."

Premalo hrane i premalo liječnika

Prema navodima Svjetskog programa za hranu (WFP), stanovnici su se morali jednostrano hraniti jer nisu imali dovoljno hrane. "Jedan muškarac je pričao da je cijeli jedan tjedan živio samo od žlice pšenične krupice", pojašnjava Elisabeth Byrs iz WFP-a. "Kažu da su jeli lišće, travu i masline te da je katkad bilo pšeničnog brašna, koje su miješali s vodom da bi mogli ispeći neku vrstu kruha."

Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) mnogi ljudi, koji su evakuirani iz Homsa, pate od kožnih osipa, čiji su uzroci nedostatak čiste vode i u svezi s tim nedovoljna higijena. "Mnogi pacijenti s ozljedama u starom gradu u Homsu nemaju dovoljnu medicinsku opskrbu. U Homsu je postojala samo jedna poljska bolnica s veoma ograničenom opremom i malo osoblja", kaže Fadela Chaib iz WHO-a.

Što će se dogoditi s muškarcima?

Među evakuiranima se nalazi i 336 muškaraca i mladića starosne dobi od 15 do 54 godine, koji u biti nisu ni smjeli napustiti stari grad Homsa da se pitalo sirijsku vladu. Oni su ipak izbjegli, jer nisu htjeli biti odvojeni od svojih obitelji, navodi UNHCR.

Te muškarce predstavnici Asadove vlade odmah nakon evakuacije saslušavaju u jednoj školi. Neki od njih su u međuvremenu pušteni na slobodu. U toj školi su nazočni i predstavnici raznih UN-ovih organizacija, koji bi trebali osigurati da se sirijske vlasti prema muškarcima ponašaju korektno. Ali mi ne smijemo nazočiti saslušavanjima, kaže Melissa Fleming iz UNHCR-a. "Činimo ono što najbolje što možemo time što smo na licu mjesta i što promatramo to što se događa. Jamčimo neutralnu, nestranačku, humanitarnu nazočnost Ujedinjenih naroda."

UNHCR u Ženevi je izrazio zabrinutost zbog sudbine onih ljudi koji su ostali opkoljeni u starom gradu Homsa. Rupert Colville, glasnogovornik UNHCR-a, ističe da se ne mogu svi ljudi, koji su ostali u Homsu, smatrati borcima, i dodaje: "Upozoravamo na to da osobe, koje zbog bolesti, ozljeda, zatočeništva ili kapitulacije nisu u stanju boriti se, prema međunarodnom pravu ne smiju biti napadnute." Colville ističe da bi "humanitarna pauza" u Homsu mogla biti početak i dodaje da je važno da se vijest o malom iskoraku u Homsu brzo proširi, kako bi se moglo više ljudi razriješiti patnji, ali i razriješiti opasnosti da ih se rani ili čak ubije.