Siromašni kuhaju za siromašne

Žurba i vještina kuharica i kuhara bi i ponekog profesionalnog kuhara natjerala da pozeleni od zavisti: Maria Emilia Cardoso reže mrkvu, pored nje Candida Ferreira reže krumpir koji je upravo oguljen, a Maria Barradas guli luk. Pet je sati poslije podne i za udrugu koja je uzela ime "Križari dobročinstva Campanhã" je to vrijeme kada već svi rade punom parom. Danas je na jelovniku varivo od mahuna, to je odlučio šef kuhinje Mario Cardoso, sin Marie Emilije i odredio je da se za večeru skuha 20 kilograma krumpira, četiri kilograma mrkve i luka i osam kilograma mahuna.

Kuhinja je tu, za plaće nema novca

Campanhã je četvrt u lučkom gradu Portu na sjeveru zemlje u koju rijetko zalaze turisti. To je radnička četvrt, a u ovim vremenima krize njezinim stanovnicima je još teže nego inače. Na sreću, tamo postoji veliki socijalni centar u kojem je i profesionalna kuhinja.

Gradu je, međutim, bilo nemoguće plaćati osoblje za kuhinju, što je Antoniju Camposu i nekoliko njegovih prijatelja koji su osnovali udrugu "Križara dobročinstva", potaklo na jednostavnu ideju: neka im grad poslije podne prepusti kuhinju i subvencionira namirnice. Za ostalo će se pobrinuti oni kojima je pomoć i potrebna. "Neki od naših pomoćnika su i sami siromašni i trebaju pomoć. Kuhaju varivo i uzimaju ga sa sobom kući. Jer biti siromašan ne znači da oni ne žele raditi: sat ili dva dragovoljnog rada nikome ne škodi."

"Odmah sam rekla: Dolazim!"

Odaziv je bio i više nego dobar. Među prvima se javila Maria Emillia, 74-godišnja umirovljenica koja jedva izlazi na kraj s 400 eura mirovine. "Organizatori su mi rekli da trebaju ljude koji će kuhati. Odmah sam rekla; ako mogu pomoći, ja dolazim. Ionako nemam što drugo raditi i, eto, tako sam ovdje." U međuvremenu se našlo petnaestak pomoćnika koji kuhaju obrok za siromašne - i za sebe. Među njima je i Manuela Barradas: "Rado radim ovdje, to mi pričinjava zadovoljstvo. Dobro je da si međusobno pomažemo."

Isprva je izgledalo da će kuhinja socijalnog centra biti i više nego dovoljna. Ali sve ih je više koji dolaze po topli obrok, govori Antonio Campos: "Počeli smo s 50 obroka na dan i nakon samo tri mjeseca se već tražila porcija više. Sada pripremamo oko 100 porcija variva na dan i na granici smo naših mogućnosti."

Svaki dan jelo za čitavu obitelj

Pola je sedam i varivo je skoro gotovo. Šef kuhinje Mario Cardoso ga miješa golemim mikserom i makar će ubrzo stići prvi gosti večere, prijevremenog umirovljenika ništa ne može izbaciti iz ravnoteže: sve je pod kontrolom i prema planu kada što treba biti gotovo. Sada, kaže, nedostaju još samo mahune.

Konačno je sve gotovo i počelo je dijeljenje. Linda stoji sa svojim plastičnim posudama u redu. Ona je majka dvoje djece, tridesetak joj je godina i već preko godinu dana nema posla. I njezin muž je nezaposlen, a obitelj - kada se plati sve što se mora platiti - ostane s oko 80 eura na mjesec. Zato im je varivo ove humanitarne organizacije često jedini topli obrok na dan: "Ovo je golema pomoć za naše domaćinstvo. Dolazim svaki dan, nas je četvoro i tako dobivam četiri porcije variva. Svaki dan jedan topli obrok, to nam uvelike pomaže."

Križari dobročinstva četvrti Campanhã će zato i dalje pomagati koliko mogu, jamči Antonio Campos. Bez puno birokracije, a i dalje samo s dobrovoljnim pomagačima.

Autor: Jochen Faget/Anđelko Šubić

Odg. ur.: D. Dragojević