Sjećanja na granicu smrti

Danas na tisuće automobila dnevno prolazi mjestom na kojem je 24. kolovoza 1961. godine smrtno stradao krojač Günther Liftin iz istočnoberlinskog dijela grada Weißensee. Na graničnom prijelazu Invalidenstrasse, na mostu Sandkrug, u njega je pucala granična policija ondašnjeg DDR-a i usmrtila ga. Liftin je time postao prva žrtva podjele Berlina.

Ovaj slučaj je još danima plijenio pozornost javnosti i medija. Vlasti DDR-a koristile su ovaj tragični događaj, u moglo bi se reći, propagandne svrhe. Razgovori između novinara i granične policije mogli su se čuti na gotovo svim radio postajama. U njima je policija uvijek iznova gotovo ponosno naglašavala da će se ovako kao Liftin provesti svi koji osjete želju za prelaskom na drugu, zapadnu stranu Berlina.

Skakali su i sa krovova zgrada

Vlasti DDR-a naime i dalje su se panično bojale da bi se Narodni ustanak kakav se dogodio 17. lipnja 1953. godine mogao ponoviti. I vjerojatno upravo iz tog razloga su se i odlučile na ovako drastičan korak kao što je bila gradnja zida, kažu danas mnogi povjesničari. No, situacija je unatoč svemu eskalirala već prvog dana zatvaranja granice, 13. kolovoza 1961. godine. Tada je došlo do otvorenog sukoba, pucnjave između policije Zapadnog Berlina i pripadnika Narodne policije DDR-a.

U osam sati uvečer u ulici Bernauer Strasse, četiri osobe koje su željele prijeći na zapadnu stranu Berlina, nalazile su se na krovu zgrade broj 44. Nije prošlo mnogo vremena i Narodna policija ih je primijetila ali istodobno i policija i vatrogasci Zapadnog Berlina. Ovi potonji raširili su platno i povicima izbjeglicama dali do znanja da mogu skočiti. No, dok su trojca doista pala na platno zapadnih vatrogasaca, jedan mladić se spotaknuo i prilikom pada promašio platno za čak četiri metra i na mjestu ostao mrtav.

Apel Willya Brandta

Ulica Bernauer od toga je trenutka postala simbolom neljudskosti i nehumanosti režima DDR-a. Ovdje i danas mnogobrojne ploče i ostaci zida podsjećaju na mnogobrojne slične uspješne ali i neuspješne pokušaje bijega. Mnogi su stradali ne kao spomenuti mladić već tako što su u njih pucali pripadnici Narodne policije DDR-a. Mnogi se i danas još sjećaju apela ondašnjega kancelara Zapadne Njemačke, Willyja Brandta koji je odaslao preko radio valova. „Nedajte se iskoristiti! Pokažite ljudskost uvijek kada je to moguće! Prije svega, ne pucajte na vaše vlastite ljude, na vaše sugrađane! Svatko od vas će jednog dana odgovarati za nedjela koja činite sada!“, rekao je dobitnik Nobelove nagrade za mir Willy Brandt. Njegove riječi su se kasnije ispunile ali ne na način kao što su to članovi obitelji žrtava priželjkivali. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke održana su doduše mnogobrojna suđenja u kojima su nekadašnji granični policajci bili pozvani na odgovornost, no većina je dobila tek uvjetne kazne.

Hici u noći

„To je doista bilo teško jer po mom mišljenju je to bilo ubojstvo. Sudac je također rekao kako je zapravo riječ o strijeljanju, znači o ubojstvu. Utoliko doista ne mogu razumjeti da je ubojica dobio samo nekoliko godina uvjetne kazne“, rekla je i Karin Gueffry. Njezin je dvadesetogodišnji sin Chris bio posljednja žrtva prije pada Berlinskog zida: ubijen je prilikom pokušaja bijega u veljači 1989. godine. Da priča bude još tragičnija, ona je čula smrtonosne hice u noći kada je njezin sin pokušao pobjeći na zapadnu stranu Berlina. „Bilo je čudno, čula sam pucnjeve. Noć je bila hladna i sva sam zadrhtala kad sam ih čula. Odmah me obuzeo neki nemir. Tada si još nisam mogla objasniti zašto“, priča Karin Gueffry.

Danas na njezinog sina i njegov neuspješni pokušaj bijega iz diktature DDR-a podsjeća ploča na ušću rijeke Spree – na mostu Sandkrug gdje su život izgubili deseci drugih mladića i djevojaka.

Autor: Marcel Fürstenau / žt

Odg. urednik: Anto Janković