"Sloboda kretanja EU-om se polako ograničava"

DW: Članice Šengenske zone moći će ponovo kontrolirati svoje granice ukoliko zaključe da postoji opasnost od masovnog dolaska izbjeglica. To su u četvrtak (30.5.) dogovorili članice Europske unije, Europski parlament i Europska komisija. Je li to kraj Šengenskog sporazuma?

Ska Keller: "Možda i nije kraj, ali u svakom slučaju postoji opasnost da se tom odlukom ograniči Šengenski sporazum i da se polako ograničava sloboda kretanja za građane Europske unije."

I prije ovog dogovora već je postojala mogućnost da pojedine države uvedu kontrolu granica zbog planiranih ili nepredviđenih događaja poput Europskog prvenstva u nogometu ili terorističkog napada. Zašto je ova reforma onda uopće bila potrebna?

"Cijela ta kontroverza postala je aktualna zbog 'Arapskog proljeća', kada su doseljenici stigli u Italiju, gdje su dobili dokumente i odatle otišli u Francusku. Tada je postalo sporno tko u stvari smije otputovati dalje i nije li nužna reforma Šengenskog sporazuma. Europska komisija je na početku predlagala da se taj sporazum smatra zajedničkim dobrom te da se odluke o zatvaranju granica donose na europskoj razini. Mi, stranka Zeleni, podržali smo taj prijedlog. Nažalost, novom odlukom propisi se vraćaju unazad. Komisija dobiva donekle veću ulogu, zato što mora nadgledati mjere koje poduzimaju države članice. No sada će se uvesti novi razlozi za zatvaranje granica, naprimjer ako druge članice Šengenske zone navodno pokazuju velike nedostatke u osiguranju granica. To je vrlo maglovit kriterij, koji može značiti sve i ništa.“

Ali na to moraju pristati sve zemlje, a zadnju riječ i dalje ima Europska komisija. Zar to nije dovoljno jamstvo da se ove odredbe za hitne slučajeve neće zloupotrijebiti?

"Prošlost je već pokazala da se granične kontrole uspostavljaju vrlo brzo, i to ne samo zbog postojeće opasnosti. Za zatvaranje granica već je bilo dovoljno održavanje nogometne utakmice ili posjet Pape. A sada više ne postoji učinkovit mehanizam da se tako nešto spriječi. Na kraju krajeva, države članice imaju kontrolu i mogu odlučiti o tome hoće li zatvoriti granice."

Njemačka je bila jedan od inicijatora novih odredbi za hitne slučajeve, i to premda se ne nalazi na vanjskoj granici Šengenske zone. Također, za razliku od Grčke i Italije, u nju ne pristižu brodovi s tisućama izbjeglica. Možete li shvatiti zbog čega je Njemačka inzistirala na tim novim propisima?

"Mislim da je stajalište Njemačke prilično licemjerno. Kada je Danska prije dvije godine pooštrila kontrolu svoje granice prema Njemačkoj, to je izazvalo burne prosvjede. Pobunio se i njemački ministar unutarnjih poslova Hans-Peter Friedrich. Svi su rekli da taj potez Danske nije u redu, da se to ne smije. Ali kada se radi o planovima za pooštravanje kontrole granica, njemačka vlada uvijek rado sudjeluju u tome."

Šta ova odluka znači za izbjeglice koje stižu u Europu?

"To u načelu znači da se izbjeglice mogu koristiti kao argument za zatvaranje granica. Kriterij da u određenoj zemlji postoje propusti u kontroli granica već je ispunjen kada u tu zemlju stigne puno doseljenika, recimo u Grčku. To se onda može upotrijebiti kao argument za zatvaranje granica prema Grčkoj. To ima negativne posljedice za izbjeglice, jer će i Grčka pokušati onemogućiti njihov dolazak na svoj teritorij.“

Je li broj izbjeglica stvarno tako drastično porastao nakon početka 'Arapskog proljeća'?

"Globalno gledano, u Europu dolazi samo mali postotak izbjeglica, otprilike devet posto. Većina izbjeglica se zadržava u drugim regijama, na primjer u Pakistanu ili u zemljama koje graniče sa Sirijom. Europa nije glavni cilj doseljenika i izbjeglica. Mi ne možemo reći da smo cilj masovnih migracija."

Za uzbuđenje se trenutačno pobrinula jedna vijest iz Italije. Tamošnje vlasti su izbjeglicama iz Afrike dale po 500 eura i privremenu dozvolu boravaka te im navodno savjetovale da otputuju u Njemačku. Italija priznaje da je dala novac, ali opovrgava da je izbjeglice uputila u Njemačku. Rim je navodno sada spreman ponovo prihvatiti te izbjeglice. Šta može poduzeti Europski parlament protiv takvog ophođenja s ljudima?

"Manji je problem to što su se izbjeglice pojavile u Njemačkoj, a veći to što se Italija nije pobrinula za njih i što ih je jednostavno izbacila na ulicu. To nam ponovo pokazuje da europski sustav prava na azil praktički ne postoji, iako postoje smjernice koje određuju da se i Italija mora pobrinuti za izbjeglice. Smatram da europske institucije moraju izvršiti veći pritisak na Italiju da provede smjernice. Italija mora više učiniti za smještaj izbjeglica i ne smije te ljude jednostavno poslati dalje."