Sloboda kretanja radnika: radi se o budućnosti EU-a

"Huni naviru!" Taj borbeni poklik se u međuvremenu ne može čuti i pročitati samo u britanskim medijima, on je sada prisutan i u Njemačkoj, pa čak i u - politički korektno ublaženo - u stranačkim dokumentima Kršćansko-socijalne unije (CSU) i Alternative za Njemačku (AfD). Upravo smo svjedoci pokušaja da se zbog stranačkih i europsko-političkih razmatranja jedan kompleksni problem reducira na jedan jedini aspekt - naime na opasnost da će navodno očekivani priljev migranata iz Rumunjske i Bugarske opteretiti socijalni sustav u Njemačkoj. Ali realnost je puno kompliciranija: prvo, radi se o građanima iz dvije različite EU zemlje. Drugo, ta skupina nije homogena: neki dolaze s iskrenom željom da pronađu posao, ali drugi doista imaju u vidu ubiranje dječjeg doplatka i naknade za nezaposlene. A jedan dio tih ljudi su Romi - u Rumunjskoj i Bugarskoj žive milijuni Roma koji su uglavnom veoma siromašni i prema kojima se većina stanovništva izuzetno loše odnosi. Treće, ti migranti imaju različite kvalifikacije, među njima ima kako liječnika i inženjera, tako i ljudi koji jedva da znaju čitati i pisati. I četvrto, nema sigurnih prognoza - ni o broju tih migranata, a niti o prednostima i manama radnog tržišta i socijalnog sustava, koje bi se moglo očekivati.

Temeljne EU vrijednosti i nacionalno pravo

"Radno tržište" i "socijalni sustavi" su dva ključna pojma, oko kojih se vrti cijela diskusija. Te dvije razine se moraju jasno razdvojiti. Sloboda kretanja radnika u Europskoj uniji je naime temeljna vrijednost te zajednice, koju se ne treba dovoditi u pitanje. Socijalni sustavi su međutim u nadležnosti nacionalnog prava, i na tom području doista postoje različite mogućnosti pristupa i oblikovanja. To znači da i Velika Britanija i Njemačka, kao i druge EU zemlje itekako mogu uvesti ograničenja, ali koja eventualno trebaju proći provjeru pred za to zaduženim ustavnim sudom ili europskim sudom.

I čak i onda bi takva ograničenja bila pogrešan signal. Jer i u ovoj debati - kao i u diskusiji o spašavanju banaka - ne radi se ni više ni manje, nego o budućnosti EU-a. Solidarnost kao temeljna vrijednost Europske unije je kod teme migracija još aktualnija nego kod spašavanja banaka, jer se ovdje ne radi o posrnulim financijskim institutima, već o milijunima EU građana. I upravo zato što je stvarna debata ona o budućnosti Europske unije, ne trebaju nam truli kompromisi, već prave kontroverze o temeljnom pitanju: Treba li nam više ili manje Europe?

Staviti karte na stol

Zagovaratelji "manje Europe" su se u međuvremenu jasno pozicionirali. Britanska vlada, ali i razne anti-europske stranke u zemljama članicama se pripremaju za Europske izbore u svibnju, tako što u kriznim vremenima dodatno pojačavaju već posebno istaknute strahove građana od otuđenja. I njemačke stranke CSU i AfD slijede te strategije. Kad su u pitanju etablirane stranke, iza toga se ujedno krije pokušaj da se desno-konzervativni ogranak društva ne prepušta samo novajlijama na političkom parketu poput AfD-a. Stoga bi zagovaratelji "više Europe" trebali jasno pokazati stav - i na taj način i pristupiti Europskim izborima. Time će možda izgubiti glasove. I nacionalisti iz cijele Europe će u budućem Europskom parlamentu postati jači. Ali ipak je ovo dobra prilika da se karte stave stol i da se konačno više ozbiljno započne odavno potrebna diskusija o federalnoj Europi. O jednoj Europi, u kojoj su socijalni sustavi tu za sve njezine građane. Pravo mjesto za jednu takvu demokratsku diskusiju bi bio Europski parlament opremljen s više moći i samopouzdanja. Tako bi migranti iz Bugarske i Rumunjske unatoč aktualnom uzbuđenju mogli doprinijeti ujedinjavanju Europe.