Slovačka ili talijanska mafija?

Mihalovce, glavna ulica u blizini benzinske crpke Lukola. Ovdje se sastajem s poljoprivrednikom Jurajem Beresom. Tu su još i njegov sin i moj prevoditelj. No njih dvojica ne žele biti dio ove priče. Previše je straha u zraku otkako su ubijeni novinar Jan Kuciak i njegova zaručnica. Otada je atmosfera u Slovačkoj zatrovana.

Poljoprivrednika Juraja Beresa nije strah. Vozim se za njim, vodi me do svoje njive koja se nalazi tik uz slovačko-ukrajinsku granicu. Oranice su prostrane i ravne, san svakog zemljoradnika. Beres ovih 1.000 hektara obrađuje već tri desetljeća. Poljoprivredno poduzeće je njegov životni projekt. Sve to se zasniva na ovoj zemlji koja pripada državi a koju su lokalni poljoprivrednici zakupili na dulje razdoblje. Sve je išlo svojim tokom dok se prije dvije godine usred žetve ovdje nije pojavio jedan bivši policajac i počeo tvrditi da je on sada preuzeo ovu zemlju.

Trodnevna borba

Nakon toga je 58-godišnji Beres pretučen, nekoliko automobila je uništeno u borbi za polje, kombajn izbačen iz stroja. Juraj Beres je pretučen do te mjere da je morao u bolnicu. Borba za zemlju je trajala tri dana. Beresov sin je mobitelom snimio tučnjavu a na fotografijama koje nosi sa sobom u fasciklu je vidljivo da napadači nose i oružje. „Nemate šanse protiv takvih ljudi. Na kraju su čak ukrali i prodali čitavu žetvu uljane repice", priča Beres. Pozvao je i policiju koja je napravila zapisnik i – otišla. „Otada vlasti nisu reagirale na moje žalbe i prijave", kaže. Imam osjećaj da on više nema povjerenja u slovačke državne institucije. Preko noći su njegovi ugovori o zakupu proglašeni ništavnima. Bivši policajac je upisan kao novi zakupnik zemlje.

Dobrodošli na Divlji Istok

Beres nas pušta na svoje gazdinstvo okruženo visokim zidom. Sprema pse čuvare u kućicu. „Da nemam pse banda bi mi već odavno sve zapalila", kaže poljoprivrednik. Svuda po gazdinstvu stoje parkirani poljoprivredni strojevi. Ostalo mu je još samo 140 hektara zemlje koju obrađuje njegov sin.

„Bandi", kako ih zove Beres, je pritom stalo samo do EU subvencija. Bruxelles plaća 240 eura po hektaru. Bivši policajac je dosad prigrabio ogromne površine i tako ubire milijune svake godine. Polja se obrađuju djelomice, neka samo uz cestu gdje se vidi. Juraj Beres poznaje još najmanje 30 ostalih poljoprivrednika iz okolice koje su nasiljem izbacili iz dosadašnjih zakupnih ugovora s državom. Svi su u strahu. On je jedini koji se usuđuje izići u javnost. Stranka Smer, koja je godinama na vlasti, i premijer Robert Fico, koji je u međuvremenu dao ostavku su, kako smatra Beres, „zatrovali zemlju".

Italija je daleko

Mediji pišu o tomu da iza ubojstva Kuciaka i malverzacija EU novcem stoji talijanska mafija. Upravo je slovački novinar pisao na tu temu. Beres samo odmahuje rukom. „Talijanska mafija? Ovdje je na djelu slovačka mafija", kaže i sve tvrdnje o vezama talijanskog podzemlja i manipulacijama zemljištem na istoku EU-a smatra samo „dimnim bombama" koje bi trebale odvratiti pozornost. „Italija je daleko", kaže.

Juraj Beres je danas slomljen čovjek. Dok sjedimo za gulašom u obližnjem odmorištu na putu prema Ukrajini, ovaj poljoprivrednik, koji je zapravo veterinar, priča o tomu kako je obolio od raka, kako ne može više plaćati svoje leasing rate jer je izgubio dvije žetve. Uskoro mora platiti ratu od 31.000 eura. Zapravo je na rubu bankrota. No ne želi samo tako odustati od borbe za svoja polja. Nada se da će prosvjedi u čitavoj zemlji dovesti do preokreta i da će legalnim putem dobiti natrag svoju zemlju.

Na kraju dana se opraštam od ovog poljoprivrednika i imam osjećaj kao da sam u nekom lošem vesternu. Samo što nigdje na vidiku nema šerifa koji bi doveo stvari u red. A u dalekom Bruxellesu očito nitko niti ne zna što se ovdje na Divljem Istoku događa.