Slučaj Kyenge - rasizam 'made in Italy'

Cécile Kyenge je od travnja ove godine ministrica Italije crne boje kože. 48-godišnja okulistica koja je odrasla u Kongu od onda se naslušala raznoraznih uvreda. Političari desnopopulističke Lege Nord su je već "počastili" epitetom "kongoleškog majmuna". Proteklog vikenda (13.7.2013.) senator Roberto Calderoli, i inače poznat po svojim rasističkim parolama, džonom je napao ministricu za integracije. Zamjenik predsjednika Senata i vodeći političar Lege Norg je na stranačkom kongresu u sjevernotalijanskom Trevigliu poručio Kyenge da bi bilo bolje da je ministrica "u svojoj zemlji". Onda ju je usporedio s orangutanom: "Ja volim životinje - medvjede i vukove, to je poznato - ali kada vidim slike Kyenge, jednostavno moram misliti na crte lice orangutana, iako neću reći da je ona jedan."

Talijanska novinska agencija ANSA je Calderolija pitala što je točno mislio kada je to rekao, na što je ovaj odgovorio da se radi o jednom nezgrapnom vicu. Talijanski premijer Enrico Letta stao je u obranu Kyenge i rekao kako su ovakve izjave neprihvatljive. Sama ministrica nije, međutim, tražila ostavku Calderolija. Ona je zatražila od svih političara da promisle o načinu na koji komuniciraju. List "Corriere Della Sera" je citirao njezine riječi da postoji točka na kojoj treba "reći stop". Kada jedan visokorangirani političar izjavi ovako nešto, kaže Kyenge, onda to odmah ima dvostruko ili trostruko veću težinu. Strani tisak o tome odmah izvijesti i Italija se prikazuje u lošem svjetlu.

"Zašto nitko ne siluje Kyenge...?"

U lipnju je političarka Lege Nord Dolores Valandro iz Padove otišla sa svojim postom na Facebooku još dalje. Valandro se zapitala: "Zašto nitko ne siluje Kyenge, pa da shvati kako se osjećaju žrtve tako stravičnih zločina?" Lokalna političarka je tekst objavila kao komentar navoda da su doseljenici počinitelji većine napada na žene. Taj komentar su osudili čak i članovi njezine vlastite stranke i zatražili od nje da podnese ostavku. Komentar je u cijeloj Italiji brzo naišao na negativni odjek.

Cécile Kyenge već 30 godina živi u Italiji i u ovoj je zemlji i završila svoju izbobrazbu za okulisticu. Ona naglašava da se ne boji. "Izložena sam prijetnjama i uvredama jer sam sada na vidljivoj poziciji", rekla je na jednoj tiskovnoj konferenciji u Rimu. "Ali to su prijetnje upućene svima koji se suprotstavljaju rasizmu i nasilju."

Rasizam u talijanskoj svakodnevici

Rasistički i seksistički ispadi u javnosti nisu fenomen koji se u Italiji pojavio tek s tamnoputom ministricom. Već godinama se ovakva vrijeđanja i ponižavanja šutke toleriraju, pogotovo u nogometnim stadionima. Tamo se zvijezde tamne boje kože poput Marija Balotellija, igrača AC Milana i talijanske reprezentacije, redovito "časte" rasističkim pjesmama.

Nenaviknuti na doseljenike

Mnogi Talijani pritom gledaju u stranu i prihvatili su to kao "dio igre". Prije nekoliko tjedana Balotelli je zaprijetio da će napustiti teren ako rasističko vrijeđanje ne prestane. Neki drugi igrači i timovi su u prošlosti to stvarno i učinili.

Druge europske zemlje imaju višedesetljetno iskustvo na području integracije. Za Italiju je to relativno novi izazov. 1990. godine je u Italiji bilo oko 2 posto doseljenika, u međuvremenu ih je 7,5 posto. Ministrica integracije je, međutim, vrlo oprezna u ocjeni je li Italija rasistička zemlja ili ne. Nedavno je u Rimu konstatirala kako je to vrlo teško pitanje: "To je zemlja koja mora naučiti više o migracijama i o vrijednosti raznolikosti. Ono što ovdje najviše nedostaje je doseljenička kultura." Tek kada Italija prođe kroz taj proces, može se doista odgovoriti na ovo pitanje.

Pritom bi Cécile Kyenge mogla sama biti presudni čimbenik u tom procesu. Ona potječe iz Afrike i može biti glas doseljenika potisnutih na rub društva. Politički analitičar James Walston vjeruje da se Italija već sada polako počela mijenjati. "Dobra strana verbalnih ispada u proteklih nekoliko tjedana je da i drugi, koji se isto tako osjećaju povrijeđeni kao i Cécile Kyenge, to glasno govore i podržavaju je", smatra stručnjak s Američkog sveučilišta u Rimu.

Ipak se kreće...

Porastom broja doseljenika Italija je, kaže on, prisiljena nešto poduzeti protiv dugo toleriranog svakodnevnog rasizma. Napredak je već i to što u međuvremenu u parlamentu sjede još tri zastupnika koja nisu rođena u Italiji. Nedavno izabrani gradonačelnik sjevernotalijanskog grada Vicenze, inače jednoj od utvrdi Lege Nord, također je doseljenik. On je, ukazuje Watson, pobijedio svoj prethodnika koji je otvoreno iskazivao rasizam. Mnogi Talijani više se ne daju tako lako manipulirati desničarskom propagandom. Prije nekoliko tjedana jedna afrička izbjeglica je u MIlanu sjekirom usmrtila više talijanskih građana. Radilo se o muškarcu koji je patio od psihoza. Kratko nakon toga u četvrt u kojoj se dogodio incident došla je Lega Nord vrbovati nove članove. No, tamošnji stanovnici su otjerali desničare bijesni na njih što žele iskoristiti tragični incident za širenje mržnje prema strancima.