Smrt afganistanskih gastarbajtera na granici s Iranom

Sedamnaestogodišnji Naeem je slučaj preživio. Kao nadničar on je prošlog tjedna nakon što je posjetio svoje kod kuće htio natrag u Iran. Pješice i ilegalno preko granične rijeke Hari Rud u blizini tromeđe Irana, Afganistana i Turkmenistana. Ali pokušaj prelaska granice je završio tragično.

„Uhvatili su nas iranski granični vojnici“, pripovijeda Naeem u razgovoru za DW. „Tukli su nas oružjem koje su imali u rukama. Mi smo bili skupina muškaraca. Vojnici su nas natjerali u rijeku. Morali smo plivati natrag u Afganistan. Mnogima to nije uspjelo."

Natjerani u nabujalu rijeku

Koliko je migranata ukupno bilo Naeem ne zna. Proljetna bujica Hari Ruda je navodno mnoge odnijela. U videima koji se od petka mogu vidjeti na društvenim mrežama na afganistanskoj strani se vidi više leševa mladih muškaraca – ali i leš jednog djeteta. „Bilo je među nama i nekoliko mladića između 12 i 17 godina“, kaže Naeem.

Dvanaest migranata se uspjelo spasiti, izjavio je član Vijeća pokrajine Herata Ahmad Karochi u nedjelju. Iz rijeke je izvučeno sedam mrtvih tijela, sudbina ostalih je nepoznata – nema im traga. Novinska agencija Reuters izvijestila je o većem broju mrtvih. Prema jednom istraživanju afganistanskog ministarstva vanjskih poslova 70 Afganistanaca je tučeno i natjerano u rijeku. Kaže se također da je već nađeno 12 leševa.

 Iran izražava žaljenje zbog tog slučaja

Iran je odbacio optužbe. „Žao nam je zbog te nesreće, ali incident se dogodio na afganistanskom, a ne na našem teritoriju“, izjavio je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Abbas Mussawi. Po njegovim navodima i iranski granični vojnici su opovrgli bilo kakvo sudjelovanje u toj nesreći. Unatoč tomu Iran će skupa s afganistanskim vlastima temeljito istražiti slučaj, obećao je Mussawi po navodima novinske agencije Isna.

Afganistansko ministarstvo vanjskih poslova je DW-u u ponedjeljak priopćilo da će slučaj u potpunosti istražiti, te da će slijediti „nužne“ mjere.

Naeem namjerava uskoro ponovo pokušati otići u Iran, ponovo ilegalno. „Ustanove u Heratu su zatvorene zbog pandemije koronavirusom. A ja ne mogu čekati dok dođe legalna viza za Iran. Ja radim za jednu tvornicu namještaja u Iranu i moram ponovo zarađivati novac.“ Naeem se prije mjesec dana vratio iz Irana kako bi posjetio svoju obitelj.

Granična pokrajina Herat žarište epidemije koronavirusom

Iran se od veljače bori s epidemijom koronavirusom. Brojne prodavaonice i tvrtke su smanjile svoje aktivnosti i otpustile radnike. Osobito teška je situacija za nadničare ili ilegalne radnike koji nemaju zdravstveno osiguranje. Oko 2.000 ih navodno svakodnevno prelazi iransku granicu kako bi došli u afganistansku pokrajinu Herat, tvrdi agencija Reuters. Strahuje se da su mnogi zaraženi koronavirusom. Herat je afganistanska pokrajina koja je najteže pogođena pandemijom koronavirusom.

„Naše gospodarstvo je propalo. Nezaposlenost je jako porasla. Mnogi mladi muškarci zato razmišljaju o ponovnom odlasku u Iran", kaže guverner Herata Sajed Wahid Katali u razgovoru za DW. „Mi nikad nismo Iranu predbacivali da je odgovoran za ovu tešku situaciju kod nas. Radi se o pandemiji, koja je zahvatila cijeli svijet. Želim samo da se prema doseljenicima i izbjeglicama postupa humanije."

Iran privlači nezaposlene iz Afganistana

Zajednička granica Irana i Afganistana duga je 950 kilometara. Istina, iransko gospodarstvo već godinama trpi štetu zbog američkih sankcija, a sad još i zbog pandemije koronavirusom. Unatoč tomu nakon 40 godina rata u Afganistanu situacija u susjednom Iranu je ipak privlačna pa se mnogi odlučuju za ilegalni ulazak u Iran i potragu za poslom. Pritom im na ruku ide to što su afganistanski jezik dari i perzijski vrlo slični.

Prema procjenama Podorganizacije UN-a za izbjeglice UNHCR-a oko tri milijuna Afganistanaca živi u Iranu. Nešto manje od milijuna je registrirano kao izbjeglice. Oko 500.000 su doseljenici s kratkotrajnom dozvolom boravka i ograničenom dozvolom rada. Ostalih milijun i pol izbjeglica nemaju nikakvih dokumenata. Oni su ilegalno u Iranu. Mnogi od njih rade kao jeftina radna snaga na gradilištima i u industrijskim poduzećima na periferiji velikih gradova i zbog svoga neriješenog statusa često bivaju bezobzirno izrabljivani.