Socijalisti - sve dokle pogled doseže

Francois Hollande, još uvijek svježi predsjednik u Elizejskoj palači, vjerojatno je u nedjelju navečer duboko udahnuo. Čovjek koji činjenicu da se nalazi na predsjedničkom položaju može zahvaliti prije svega tomu što se ne zove Nicolas Sarkozy, sad je osvojio i apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini a time i osjećaj moći kakvog ima rijetko koji njegov europski kolega.

Niti slab izlazak na izbore Francuza (odziv je bio 56 posto), koji su nakon jedne blijede predizborne utrke morali u dva mjeseca na glasačka mjesta izlaziti već po četvrti put, niti neugodni rat od prije nekoliko dana između sadašnje predsjednikove životne partnerice Valerie Trierweiler i njegove bivše suputnice Segolene Royal, nisu usporili ovaj uspon socijalista.

Konzervativci po prvi put nakon 10 godina u oporbi

Hollande sad ima "veliku većinu za predsjednika", koju si je za svoj petogodišnji mandat i bio priželjkivao. S 300 zastupničkh mjestau odnosu na 207 koliko ih imaju konzervativci, socijalisti su bivšu vladajuću stranku UMP Nicolasa Sarkozyja satjerali u oporbene klupe. Čak je u red dovedena i opasnost koja je prijetila s desne strane politčkog spektra. Radikalna desnica Front National koje su se svi pribojavali, i koja je još u prvom krugu predsjedničkih izbora zabilježila rekordnih 18 posto, zapela je na francuskom izbornom sustavu, koji manjim strankama bez jakog partnera otežava put u Nacionalnu skupštinu.

No snage Nacionalnog fronta ipak su trijumfirale. Po prvi put nakon 1987. ova stranka ulazi u parlament, s dvoje zastupnika. No ovaj obiteljski projekt Jean-Marie Le Pena nije u parlament uspio progurati njegovu kćerku i karizmatičnu šeficu stranke Marine. U zastupničke klupe u ime ove stranke sjest će njena nećakinja Marion, koja će s dvadeset i dvije godine biti najmlađa parlamentarna zastupnica, te popularni odvjetnik Gilbert Collard.

Sad će odgovarati Hollande

Socijalisti nakon ovih izbora ne samo da su zauzeli ured predsjednika, koji se gotovo može uspoređivati s kraljevskim položajem, te donji dom parlamenta. Nakon izbornih pobjeda u zadnjih pet godina, oni imaju većinu i u Senatu, regionalnim vladama, kantonima i najvažnijim općinama u zemlji. No ovakav rekordni uspjeh, koji nije zabilježen još od vladavine Francoisa Mitteranda 1981., krije i veliku obvezu.

Francuska se bori sa slabim gospodarskim rastom, boležljivom industrijom, velikom nezaposlenošću koja iznosi 10 posto te ogromnim dugovima. Predsjednik sad mora naći formulu kako izbalansirati svoja skupa obećanja iz predizborne kampanje s ujednačenim državnim proračunom za 2017. kojeg tek mora smisliti.

Angeli Merkel će biti teže

Prva točka na planu reformi bit će mu razgovori s Bruxellesom i Berlinom. Hollande, koji je prošlog tjedna s talijanskim premijerom Mariom Montijem utemeljio takozvanu "Osovinu za rast Pariz-Rim", sad će se s novim elanom boriti za interese južnih zemalja u euro krizi. Njemačka kancelarka Angela Merkel može se pripremiti na još veći otpor njemačkoj politici štednje koji će dolaziti iz njene najvažnije zemlje partnerice u Europi.

Prema planovima francuskih socijalista, investirati treba u inteligente mreže, obnovljive energije, nano i biotehnologiju. Francuski se predsjednik zalaže i za uvođenje poreza na finacijske transakcije. Ovaj bi plan trebali finacirati neiskorišteni fondovi EU-a za pomoć te povećanje kapitala Europske investicijske banke.