Spaljivanje knjiga - nekad i danas

To je, na žalost, metoda koju od pradavnih vremena pa sve do danas koriste svi totalitarni i autoritarni "dušebrižnici" diljem svijeta.

Lomače na kojima su nacisti prije 75 godina spaljivali knjige "nepoćudnih" autora duboko su se usjekle u svijest poslijeratnih generacija - i to ne samo u Njemačkoj. Tada su u preko dvije stotine njemačkih gradova i mjesta gorjele knjige autora poput Heinricha Manna, Bertolda Brechta, Franza Kafke, Karla Marxa, Kurta Tucholskog, Sigmunda Freuda i brojnih drugih mislilaca čije su ideje nezaobilazno udarile pečat 20. stoljeću.

Sloboda mišljenja - uvijek aktualna tema

U Njemačkoj se ovih dana obilježava 75 godina od paljenja knjiga autora za koje su nacisti nedugo nakon dolaska na vlast 1933. godine vjerovali da ugrožavaju "arijevski" duh i kvare njemački narod. Današnjim mladim generacijama Nijemaca, koji su odrasli u vrijeme interneta i satelitske televizije, spaljivanje knjiga čine se nezamislivo i nešto što zauvijek spada u prošlost. Međutim, zahvaljujući angažiranim nastavnicima u školama koji se na satovima povijesti, sociologije i njemačkog jezika intenzivno bave tom temom, i sami su došli do zapanjujućih primjera na koji se danas način provode različiti oblici cenzure mišljenja. Nastavnik povijesti u gimnaziji Elisabeth Thüringen u Kölnu Mathias Bauer, koji sa svojim učenicima viših razreda gimnazije raspravlja o toj temi, ističe kako je pitanje slobode mišljenja i danas jednako tako aktualno kao i nekada, no danas se cenzura provodi drugačijim sredstvima. Direktor te gimnazije Günther Dionisius zatražio je od učenika da za sat nastave njemačkog jezika sakupe primjere suvremenog spaljivanja knjiga. I učenici su doista došli do zapanjujućih rezultata.

Harry Potter i Darwin na lomači

U nekim američkim državama zabranjena su nova izdanja Harryja Pottera. Na indeksu su i brojne knjige koje zastupaju darvinističku teoriju evolucije. Učenici su pretraživanjem internetskog leksikona Wikipedije našli još do niza drugih zastršujućih primjera suvremene cenzure koji potvrđuju kako je spaljivanje knjiga, odnosno svi ostali oblici nasilja nad duhovnim dobrom pojedinaca ili cijelih zajednica, fenomen koji prati čovječanstvo od pradavnih vremena. Jedan od isto toliko "čuvenih" primjera spaljivanja knjiga koje se nisu uklapale u totalitarnu ideologiju vlastodržaca su i lomače crkvenih inkvizitora. "Crkva isto tako ranije nije htjela priznati da je Zemlja okrugla, zato što to nije odgovaralo njenim idealima. Mislim da se danas slično postupa i s brojnim elektronskim podacima - da se brišu cijele banke podataka", kaže jedan učenik .

Kratka povijest spaljivanja knjiga

Biblioteka u Aleksandriji koju je 288. godine prije Krista osnovao Ptolomej Prvi, simbol je sistematizacije dotadašnjeg znanja. Za vrijeme rimskog građanskog rata 47. godine prije Krista spaljena je ta, kako se vjeruje, najveća riznica dotadašnjeg znanja. Pretpostavlja se da se u njoj nalazilo preko 50.000 svitaka rukopisa. Rimski su carevi spaljivali rukopise ranih kršćana; u Srednjem vijeku na lomačama crkvene inkvizicije gorjela su nebrojena djela slobodnih mislilaca tog doba kojih je bilo više nego što se to obično podrazumijeva pod pojmom "mračnog srednjeg vijeka". Knjige su gorjele u svim dijelovima svijeta - u Kini , Francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj, Sjedinjenim Državama, Rusiji, Indoneziji, Sri Lanki, za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, a na žalost, puno prečesto i za vrijeme nedavnog rata u Europi - onog u zemljama bivše Jugoslavije.

Ciljano uništavanje biblioteka - dio ratne strategije u bivšoj YU

Rat u zemljama bivše Jugoslavije svježi je dokaz kako su riznice znanja omiljeni cilj artiljerijskih napada. Tako je među prvim ciljevima napada za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bila Nacionalna biblioteka u Sarajevu izgrađena 1992. godine u kojoj su se nalazili milijuni knjiga i rukopisa i cijele zbirke jedinstvenih povijesnih dokumenta o religiji i kulturi tog dijela svijeta. Radovan Karadžić, koji voli sebe smatrati više pjesnikom nego ratnim zločincem, izdao je nalog da se na zgradu Nacionalne biblioteke ispale fosforne bombe, koje osobito pospješuju rasplamsavanje vatre. Zbog toga je gotovo cijeli fundus čuvene sarajevske biblioteke u roku od svega nekoliko sati pretvoren u prah i pepeo. Brojnih žalosnih primjera spaljivanja knjiga u tom ratu Jugoslovenske armije ima i u Hrvatskoj. Tako je u Osijeku gorjela čuvena biblioteka Slavonica, a u Dubrovniku je jedan od prvih ciljeva zločinačkih napada bio Međunarodni univerzitetski centar IUC i njegova biblioteka u čijem su fundusu bile knjige iz preko 80 sveučilišta iz cijelog svijeta. Sustavno uništavanje biblioteka u zemljama bivše Jugoslavije bio je sastavni dio zločinačke strategije koju je provodila Jugolavenska armija i brojne njoj pridružene paravojne skupine. Uništavanje cijelih arhiva i ostalih spomenika kulture bio je sastavni aspekt provedbe politike takozvanog "etičkog čišćenja".

Nema oružja protiv snage duha

Poznato je, naime, da upravo kolektivno znanje pohranjeno u književnim, religijskim, povijesnim i ostalim spisima jednog naroda predstavlja bitan dio kulturnog i osobnog identiteta te zajednice i svih njenih članova. No ni do danas brojni vlastodršci diljem svijeta nisu shvatili da se snagu misli i duha - bilo u obliku pisane riječi ili izraženu nekim drugim umjetničkim jezikom, nije moguće izbrisati. Na svu sreću - još nije izmišljeno oružje koje je snažnije od snage duha.