Spomenik renesansi - ili spomenik korupciji u Africi?

Spomenik koji je s 52 metra visine čak viši nego Kip slobode u New Yorku već dvije godine dominira panoramom glavnoga grada Senegala. Skupina figura bi trebala simbolizirati renesansu Afrike i iza nje stoji ideja da se stanovnicima Senegala i svima u Africi vrati identitet koji su izgubili u vremenima kolonijalizma.

No mnogi stanovnici Dakara spomenik zovu mnogo jednostavnije - "pàpp, yaay, doom", "tata, mama, dijete" - i to ne bilo koje obitelji. Tata iz skupine doista naliči idealiziranoj slici tamošnjeg predsjednika Abdulaya Wadea pa zli jezici u ostala dva lika vide njegovu ženu i sina Karima.

Predsjednikov prijatelj i "male usluge"

No pored svih rasprava o ljepoti, smislu ili besmislu ovoga golemog spomenika usred grada, čuju se i konkretne kritike navodno neviđene korupcije i nepotizma prilikom same radnje spomenika. Werner Nowak, voditelj ureda njemačke Zaklade Friedricha Naumanna u Dakaru, ne ostavlja nikakve dvojbe: "Spomenik renesansi Afrike tipičan je primjer kako se javna sredstva pretaču u privatne džepove i pritom  troši velik novac za nešto što ne donosi nikakvu dobrobit zajednici."

Zapravo se već od početka gradnje spomenika lako moglo naslutiti u kojem smjeru će otići nešto preko 20 milijuna eura koliko je spomenik stajao. Jer, gradnja je povjerena poduzetniku koji je dobar prijatelj predsjednika Wadea, a predsjednik i njegovi vjerni službenici su "pomogli" poduzetniku tako da su mu prodali zemljište usred grada - za jedva šestinu njegove stvarne cijene, tvrdi Werner Nowak.

"Dvije, tri bolnice umjesto spomenika"

Glasnogovornik predsjednika Wadea El Hadj Amodou Sall uopće ne razumije zašto bi se itko trebao uzbuđivati zbog cijene zemljišta za spomenik: "Ako država nešto prodaje, onda to ona čini po cijeni koju je sama odredila. Na slobodnom tržištu vladaju spekulacije." No glasnogovornik nije niti pokušao objasniti činjenicu kako predsjednikov prijatelj itekako ima koristi od ovog posla: njemu odlazi 35 posto svih prihoda od ulaznica i prodaje suvenira spomenika Africi. Navodno bi taj poduzetnik ovaj novac trebao polagati u posebnu zakladu - ali još nitko nije čuo da je ta zaklada uopće osnovana.

Spomenik stoji već gotovo dvije godine, ali zato još uvijek nisu utihnule zamjerke zbog rasipnosti. "Za mene je to vrlo loša investicija", kaže jedna Senegalka. "Tu su se potrošili milijuni, a spomenik nije čak niti lijep. Ne zna se što bi trebao predstavljati, niti čemu bi trebao služiti u budućnosti." Slično misli i drugi stanovnik grada: "Za taj novac se mogla izgraditi bolnica, čak dvije ili tri bolnice. Ili tvornica, ili da su se ljudima izgradili stanovi, pogotovo onima koji u svojim kućama imaju problema s poplavama."

Od spomenika renesansi do starog željeza

Senegal 26. veljače bira predsjednika i 85-godišnji Wade je uvjeren kako će ga "njegov narod" opet izabrati na taj položaj. Problem je da bi to bio njegov treći mandat, a mada je to zabranjeno Ustavom te zemlje, tamošnji Ustavni sud je odbio sve prigovore na njegovu kandidaturu kao "neutemeljene". Umjesto toga su još od prošlog ljeta zabranjeni svi prosvjedi u Dakaru, a policija brutalno guši sve manifestacije oporbe. Utoliko ne čudi da i jedan od Wadeovih protukandidata već javno govori kako je "posve moguće" da se ovaj spomenik sruši - ako Wade izgubi izbore.

Usprkos svemu, oko spomenika se i dalje okupljaju prodavači suvenira i fotografi i nije im jasno, zašto su njihovi sugrađani protiv spomenika. Jedan od njih objašnjava: "Meni se sviđa, lijep je. Svi smo ponosni na njega. Prije je bilo mnogo ljudi koji nisu niti znali gdje je Senegal. Zahvaljujući ovom spomeniku sada svi znaju. A prihodi koriste svima. Spomenik privlači i mnogo posjetitelja. Niste li vidjeli autobuse pune turista?", pita jedan od trgovaca oko spomenika.

Iskreno rečeno - nismo. Barem onoga dana kada smo mi bili tamo, posjetitelji su imali drugog posla. Točno pet osoba se priključilo vodiču koji ih je odveo na vrh spomenika visokog 52 metra. Nikakvim autobusima punim turista nije bilo niti traga.

Autori: Dirke Köpp/Anđelko Šubić

Odg. urednik: Anto Janković