Sportom protiv raka
4. studenoga 2011
Pritom nije važna tjelesna težina nego samo kondicija, kaže Martin Halle, stručnjak za sportsku medicinu na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. "Važno je razumjeti da je bitno aktiviranje mišića. To utječe na metabolizam, na reakcije na upale i druge čimbenike kao što su hormoni rasta. A oni utječu – tako se barem smatra – na pojavljivanje raka“.
Tko se redovito kreće, smanjuje rizik oboljenja od raka crijeva barem za četvrtinu. Pritom ne mora ostvarivati vrhunske sportske rezultate. Dovoljno je pola sata hodanja sa štapovima (tzv. nordic walking) ili 45 minuta vožnje bicikla dnevno. Radi se o tomu da se nekoliko puta u tjednu čovjek malo oznoji. Ako se čovjek malo više potrudi, pa umjesto hodanja pola sata dnevno trči, rizik od raka crijeva smanjuje se za 40 posto. Ali, i tko oboli od raka trebao bi se kretati. Jer to pomaže u terapiji. Kod Helge Ried je prije dvije godine otkriven tumor na dojci: "Uz kemoterapiju sam se bavila i sportom. Prijepodne sam išla na kemoterapiju, popodne na sport.“
Tjelesna aktivnost ubrzava regeneraciju
Helga Ried je za sebe pronašla pravu kombinaciju. Sportske aktivnosti podupiru uobičajene terapije. Sportski liječnik Martin Halle je u početku bio sumnjičav: "U početku misliš: sad pacijent dobija kemoterapiju, hoće li izdržati i dodatno opterećenje? Ali, sve češće uočavamo da pacijentima pomaže tjelesna aktivnost, i ako se radi o malim dozama“.
Jer, s jedne strane pacijenti imaju osjećaj da sami mogu pridonijeti svom ozdravljenju, a ne samo da moraju pasivno podnositi kemoterapiju. Sportske aktivnosti poboljšavaju opću kondiciju i pacijenta čine otpornijim. Pozitivni učinak se može dokazati, kaže Martin Halle: "Ubrzava se regeneracija krvi. Nuspojave koje se često pojavljuju kod kemoterapije kao što su bolovi i proljev, rjeđe nastupaju ili su manje izražene“.
Potrebni novi koncepti terapije
Zato se u novije vrijeme sve češće u terapiji raka primjenjuje sportska aktivnost. Istina, već više od 20 godina u Njemačkoj postoje sportske grupe za oboljele od raka u čijim aktivnostima pacijenti mogu besplatno sudjelovati, ali to nije dovoljno, smatra Martin Halle: „Potreban je individualni trening koji se neće održavati samo jednom tjedno, nego u početku tri puta tjedno uz pomoć stručnjaka. Potrebni su nam novi koncepti kako bismo taj model s tjelesnom aktivnošću i treningom, koji je puno povoljniji od kemoterapije, uključili u terapiju“.
Autor: Hellmuth Nordwig / Anto Janković
Odg. ur.: Dunja Dragojević