Srbija bi "i ovce i novce"

Njemačkim medijima posljednjih tjedana sve je zanimljiviji stav službenog Beograda naspram krize u Ukrajini. Taj stav, verbalno poštivanje teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali istodobno suzdržavanje od sankcija Rusiji, najbolje opisuje fraza „raskorak između Bruxellesa i Moskve“. Varijaciju fraze koristi i magazin Fokus u podnaslovu intervjua sa premijerom Aleksandrom Vučićem. Naslov glasi: „Krim nije dio Rusije“, što je doduše ponešto pojednostavljena interpretacija Vučićevog odgovora. On je zapravo rekao: „Ne možemo prihvatiti Krim kao dio Rusije. To bi značilo istodobno priznavanje Kosova kao nezavisne države.“ Na pitanje novinara je li Putin kritizirao ovakav stav Beograda, Vučić odgovara: „Da, neslužbeno.“

Manevriranje Beograda

Predsjednik srpske vlade je, osim spominjanja „tradicionalnog prijateljstva“ s Rusijom – priznao da uvođenje sankcija Moskvi ne bi bilo oportuno: „Srbija je u političkoj i ekonomskoj krizi. Ovisimo od ruskog plina, najveći porezni obveznik je većinski ruski koncern NIS. Kako Srbija može preživjeti ako uvede sankcije Moskvi?“ Na opasku novinarke da Srbija manevrira između Rusije i EU, Vučić kaže: „Ne manevriramo. Jasno sam rekao Putinu i Medvjedevu da Srbija slijedi smjernice EU-a. Kada sam se u Moskvi raspitivao za licence za izvoz Fiatovih automobila iz Srbije, rečeno mi je da je to moguće ako postanemo deo Euroazijske unije. Ali to mi ne želimo!“ Mini-intervju na pola strane, objavljen povodom konferencije o Zapadnom Balkanu koji se u četvrtak održava u Berlinu i na kojoj će osim Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Albanije, sudjelovati i delegacije Hrvatske i Slovenije, završava se pozivom njemačkim ulagačima, posebno u automobilsku industriju i poljoprivredu.

Kafić „Putin“

Više prostora srpskom „raskoraku“ posvetio je danas ugledni dnevnik Süddeutsche Zeitung. Tekst počinje opisom kafića „Putin“ u Novom Sadu gdje ruski predsjednik pozdravlja posjetitelje s jedne slike u natprirodnoj veličini, iza njega je zlatna kupola pravoslavne crkve. „Putin je jedan od rijetkih političara koji su se suprotstavili američkoj hegemoniji. I on je prijatelj Srbije – kao i svi Rusi. Oni su nam stoljećima uvijek dolazili u pomoć“, kaže za minhenski list Radivoje Miljanić, vlasnik kafića i jedan od čelnika Ruske partije. Dodaje se da Miljanić ima mnogo istomišljenika u Srbiji, da polovina Srba prema jednoj anketi vidi Rusiju kao najvećeg prijatelja (uvjerljivo ispred Grčke i Kine), da Rusija dominira energetskim sektorom i sanira uništenu željeznicu. „Ipak, supstancijalna pomoć iz Moskve izostaje. Od svrgavanja Slobodana Miloševića, Kremlj je rado retorički podržavao Srbiju, ali je skupu pomoć još radije prepuštao Europskoj uniji i Washingtonu“, piše list, uz podatak da je EU (i njene članice pojedinačno) do sada dala Srbiji 3,6 milijardi eura, a SAD još 643 milijuna.

I ovce i novce

„Ne čudi raskorak između percepcije i stvarnosti“, piše list i navodi jedan primjer: „Simptomatični su bila izvješća televizija i drugih medija koje kontrolira vlada o pomoći nakon katastrofalnih poplava: naspram nekoliko desetina pomagača iz Rusije stajalo je 360 spasioca iz zemalja EU-a. Ipak, televizija pod državnom kontrolom i drugi mediji izvještavali su uglavnom o Rusima, pa je i većina Srba bila uvjerena kako su Rusi najviše pomogli. (…) To proturječje nije slučajno. I poslije svrgavanja Miloševića je Srbija sebe prikazivala kao jedinu žrtvu NATO-a, SAD-a, Europe i Njemačke – to su najviše radili populisti i nacionalisti. Upravo oni vladaju u Beogradu od ljeta 2012, ali se, doduše, nisu vratili otvoreno nacionalističkoj retorici.“

Dopisnik Süddeutsche Zeitunga primjećuje kako uoči konferencije o Zapadnom Balkanu Bruxelles polako gubi strpljenje s beogradskom taktikom „i ovce i novce“, i EU i Rusija. Prenosi se izjava jednog visokog dužnosnika EU-a za stranicu Balkan Insight. On je rekao kako se od Srbije očekuje potpuna primjena vanjske politike EU-a, što u ovom slučaju znači uvođenje sankcija Rusiji. „Ugostitelj Miljanić iz Novog Sada ogorčen je zbog takvih zahtjeva. Kao rusofil i funkcionar Ruske partije on je striktno i protiv pristupanja EU. Ali rusofili su usamljeni s tim zahtjevom, nema ih ni u srpskom parlamentu. Prijateljstvo ili ne, tek 12 posto Srba vidi Rusiju kao model za svoj zemlju. Uzori su mnogo više Švicarska (26 posto), Njemačka (19) i Norveška (14).“