Srbija i Ukrajina u raskoraku

Odnosi Srbije i Ukrajine su se zakomplicirli nakon ruske invazije na Ukrajinu, rečeno je na tribini. Kako ističe Katerina Šimkevič, gostujuća istraživačica Beogradskog centra za sigurnosnu politiku (BCBP), ti „odnosi su doživjeli veliku promjenu još nakon okupacije Krima 2014. godine. To su sada komplicirani odnosi, koje prije svega obilježava veliki utjecaj ruske propagande.“

Šimkević stoga smatra da „postoje male nade da će se ti odnosi popraviti, ali stručnjaci bi trebali uložiti više truda kako bi se analiziralo što se zaista dešava, kako bi to dovelo do većeg razumijevanja dviju zemalja. To će biti teško, jer srpsko javno mnjenje vjeruje u stereotipe i laži o Ukrajini, i malo je medija koji pokazuju drugačiju sliku o Ukrajini“, ocenjuje gostujuća suradnica BCBP-a.

Kako proći ispod radara

Viši istraživač BCBP-a Vuk Vuksanović ocjenjuje da je vanjska politika Srbije i nakon 2014. godine bila obilježena rječju „balansiranje“: „To je politika da se prođe ispod radara, ali to je sada postalo daleko teže, jer je Zapad mnogo energičnije djelovao nakon početka rata u Ukrajini.“

Rusija i Srbija neće raskinuti odnose, nastavlja Vuksanović, „ali se isto tako ne može govoriti o nekoj velikoj suradnji kada su praktično fizički zatvoreni mnogi kanali suradnje dviju država. Mislim da je stoga Srbija u posljednje vrijeme pokazala da se sve više okreće Washingtonu i da je ono što drži Rusiju u Srbiji prije svega pitanje Kosova, popularnost Rusije u narodu i energetska zavisnost“, ocjenjuje Vuksanović.

Aktuelnim stanjem na fronti i vojnim pitanjima pozabavio se Mihailo Samuš, iz Centra za studije vojske, konverzije i razoružanja. On ističe da „Rusija nije uspjela uništiti energetsku infrastrukturu Ukrajine, nije se desio slom ukrajinske ekonomije i sada je fokus sukoba u Donbasu. Sada čekamo ukrajinsku ofenzivu, dok se Rusija sprema za stratešku defenzivu. Teško je stoga reći kakav će biti razvoj događaja do kraja ove godine, ali postoji varijanta da Ukrajina vrati neke teritorije ili da dođe do neke vrste zamrzavanja sukoba“, što je, prema riječima tog analitičara, „bolja varijanta za Rusiju“.

Promenjena sigurnosna arhitektura

Globalna i europska sigurnosna arhitektura svakako će biti promijenjena, smatra Igor Fedik, šef balkanske sekcije Centra za studije vojske, konverzije i razoružanja, „ali ćemo razmjere te promjene moći sagledati tek nakon završetka rata“.

Fedik smatra da ipak ne bi trebalo čekati završetak rata, već da bi već sada trebalo imati viziju kako bi ta arhitektura trebala izgledati. U tom smislu on ocjenjuje da „to mora biti temeljeno na transatlantskoj vezi, a ona mora uključivati i Ukrajinu. Pored toga, NATO se mora vratiti na Crno more, koje sada kontrolira Rusija. Balkan je u svemu tome najslabija karika europske sigurnosne arhitekture, gdje za sada nema opasnosti od sukoba, ali ima incidenata. I to je problem za Europu“.

Fedik stoga smatra da „Europa mora vršiti pritisak da se izbegavaju koraci koji vode eskalaciji sukoba, i da se pojača proces europskih integracija“.

Na tribini su iznešeni i podaci iz istraživanja koji govore o tome na koga bi se Srbija trebala osloniti u svojoj vanjskoj politici. Rusiju kao oslonac vidi preko 50 posto ispitanika, dok recimo SAD kao oslonac vidi svega 1,2 posto.

Za Vuka Vuksanovića to je „dokaz raskoraka javnosti i zvanične vanjske politike Srbije. Elite stoga žele i dalje prisustvo Rusije, jer ne žele nikakav korak koji bi ih direktno ugrozio. Trebalo bi zato, ukoliko se želi poboljšanje odnosa Srbije i Ukrajine, pronaći neke pozitivne elemente u tim odnosima i na njih se fokusirati“, napominje istraživač BCBP-a.

Vučić koristi europsko nejedinstvo

Rat u Ukrajini donekle je ugrozio i jedinstvo Europe, a kako je primećeno na tribini, što rat bude duže trajao, teže će biti očuvati to europsko jedinstvo. Kako primećuje Vuksanović, „ako se pojave veće pukotine unutar Europe, to će Aleksandru Vučiću biti lakše. On već sada vješto koristi neke poteze Turske, Mađarske, pa i Francuske, kako bi skretao pažnju na tu činjenicu“, napominje Vuksanović.

S druge strane, Igor Fedik ipak misli „da je jedinstvo Europe sada još veće, bez obzira na neke drugačije stavove“ i on je „u tom smislu optimist“.

Katerina Šimkevič dodaje da Europska unija „Srbiju često vidi kao neprijatelja ili kao nekog Trojanskog konja, a Rusija to obilato koristi za svoju propagandu“.

Vuk Vuksanović na kraju podsjeća na ključne pogrešne poteze Europske unije u regiji, koje on naziva strateškim samoubistvom EU-a, a „to su Briselski sporazum i pritisak na Makedoniju da promijeni ime, nakon čega su obje zemlje ostale udaljene od EU kao i prije toga“.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu