Srbija - puževim korakom na bolje

Takozvani Ugovor s narodom koji su čelnici DOS-a objavili uoči događaja iz listopada 2000. godine sada izgledaju samo kao lista lijepih želja. Smanjenje ministarstava, sprječavanje gomilanja funkcija, stavljanje na uvid svih tajnih policijskih dosijea u roku od 100 dana, formiranje nezavisne revizorske kuće, uvid u imovinsko stanje dužnosnika, samo su neka od (ne)ispunjenih obećanja iz tog Ugovora.

Razočarenja i propuštene prilike

Srbija je ipak u nekom blagom pomaku deset godina kasnije, kaže za DW Cvijetin Milivojević, direktor PR agencije Pragma. "Ljudi ipak bolje žive nego prije deset godina, a i ukidanje viza je također predstavljalo neku vrstu psihološkog olakšanja", ocjenjuje on, ali istodobno ističe da je sve to daleko od onoga što je bilo obećano. Obećanja nove vlasti, tadašnjeg DOS-a, bila su, podsjeća Milivojević, da će Srbija već 2004. godine biti članica Europske unije, a danas, 2010. godine, ona nije još ni kandidat za članstvo u EU. "Mnogo je razočarenja, mnogo je propuštenih prilika i sve se zapravo tiče onoga što je činjenica, a to je da su vlasti, odnosno vlade od 2000., zapravo propustile mnoge vlakove. I u tom smislu zapravo nije bilo svega onoga čega je ovdje trebalo biti: mnogo promjena, reformi i ubrzanog razvoja“, zaključuje Milivojević.

Deset godina poslije kao dan poslije

Obećanja svakako nisu ispunjena, ocjenjuje za DW direktor Građanske inicijative Miljenko Dereta. S jedne strane, nitko nije bio svjestan dimenzija razaranja koja je Miloševićev režim ostavio iza sebe, a s druge strane je postojao politički kukavičluk u kojem nitko nije bio spreman na radikalne reforme, kaže Dereta: „Srbija se stoga danas nalazi u 6. listopadu. Dakle, nalazi se gotovo tamo gdje je i bila, s nekim malim pomacima koji su napravljeni, u okviru nekih institucija." On smatra da su ti pomaci možda najviše napravljeni u oslobađanju od straha kod građana i u činjenici da Srbija doista više nije vojna prijetnja regiji.

Građani Beograda prilično rezignirano komentiraju desetogodišnjicu povijesnih promjena. Očekivali su mnogo, a prema reakcijama, dobili malo: „Ništa nije ispunjeno...Čak je i gore nego što je bilo. Prvo, nema sfere u društvu u kojoj nešto valja. Korupcija je ogromna, kriminal čini mi se još i veći, tako da nema nikakvog pomaka“, smatra tako jedan Beograđanin. Drugi mu se pridružuju u nezadovoljstvu: situacijom na tržištu rada, skupoćom, nefunkcioniranjem društva, neispunjenim obećanjima...

Profitirali političari i tajkuni

Ako već sami građani Srbije nisu zadovoljni ostvarenim, sasvim je sigurno da ima i onih koji mogu reći kako je ovo bilo odličnih deset godina, primjećuje Miljenko Dereta, a to su prije svega oni koji su na vlasti svih tih godina. To se može reći i za neke od ministara koji imaju nevjerojatan kontinuitet vlasti, i to bez obzira na to tko vlada i s kojom ideologijom. "Imate ministre koji su postali kao dio namještaja u Vladi. Pa neke tajkune koji su se u ovom vremenu ozbiljno obogatili. Mislim da su to dvije kategorije koje zaista mogu biti zadovoljne. Svi ostali nemaju puno razloga za zadovoljstvo“, ukazuje Dereta.

Nova politička oligarhija

Na sličan način mogu biti zadovoljne i nove političke oligarhije koje su stvorene nakon 5. listopada, dodaje Cvijetin Milivojević. Puno ljudi se zahvaljujući ulasku u vlast uspjelo obogatiti. Tijekom proteklih deset godina se otkrilo da smo donekle i naivno gledali na proces europskih integracija, smatra Dereta. "Vjerovali smo da je za to dovoljna samo dobra volja, a pritom nismo ozbiljno shvatili zahtjeve Europske unije. Kada se tome doda i nekoliko izgubljenih godina zbog političara koji su protiv EU-a, jasno je zašto tu nismo postigli više", zaključuje direktor Građanske inicijative.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. ur.: D. Dragojević