Srbija: Zatezanjem remena protiv bankrota

Paket mjera Vlade Srbije podrazumijeva smanjenje zarada u javnom sektoru viših od 60.000 dinara za 20 posto, povećanje PDV-a za neegzistencijalne proizvode s osam na deset posto, restrukturiranje javnih preduzeća i smanjenje subvencija, uštede u područjima roba i usluga, uzimanje jeftinijih kredita i poboljšanje poslovnog ambijenta. Premijer Ivica Dačić je, nakon predstavljanja novih mjera, izjavio da je to bilo nužno kako Srbija ne bi doživela sudbinu Argentine i Grčke, dok je ministar financija Lazar Krstić rekao da su te mjere nužne kako Srbija u naredne dvije godine ne bi bankrotirala. Vlada procjenjuje da bi učinak tih ušteda mogao iznositi oko 500 milijuna eura, ali stručnjaci upozoravaju da tu uvijek postoji raskorak između projeciranih želja i praktičnih rezultata.

Gospodarstvenici su, u prvim reakcijama, zadovoljni mjerama, dok ih oporba kritizira. Čelnik Demokratske stranke (DS) Dragan Đilas ističe da „vladine mjere pokazuju da ona nema niti ljude niti plan za izlazak iz krize“, dok vođa Liberalno- demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović ocjenjuje da su „vladine mjere izraz nemoći i neodgovornosti“. Ministrica energetike i dužnosnica Srpske napredne stranke (SNS) Zorana Mihajlović odgovorila je da je „DS uništio srpsko gospodarstvo i da je Dragan Đilas sramota za Srbiju kada tako nešto govori“.

Bez odgovora na ključno pitanje

Ekonomist Saša Stefanović za DW ocjenjuje da se, općenito, radi o iznuđenim mjerama. Djelomično su to populističke i neselektivne mjere, a djelimično su neizbježne, da ne bi došlo do ekonomskog kraha zemlje. Sada je imperativ da se, nakon tih mjera, krene u strukturne reforme jer ključno pitanje i dalje ostaje kako zaposliti Srbiju.

„To nije riješeno tim mjerama i one nisu ponudile odgovor na to pitanje. Tu je samo riječ o preraspodjeli ostvarene vrijednosti i očuvanju fiskalne stabilnosti, a ne o otvaranju novih radnih mjesta. Vjerojatno je da se vlasti žele time baviti, jer je svakoj političkoj strukturi u interesu da ljudi bolje žive. Međutim, to je šesta točka ovog paketa mjera i ona je predstavljena samo načelno i deklarativno kao poboljšanje poslovnog ambijenta. Jer, ukoliko se ne poveća gospodarska aktivnost i ove predložene mjere će pasti u vodu“, kaže Stefanović.

Neselektivne mjere

Mjere su neselektivne, upozorava Stefanović, jer uistinu nema nikakve logike da se plaće smanjuju u istom postotku nekom vrhunskom liječniku specijalistu i nekome zaposlenom u ministarstvu. Ono što je isto populistički potez, koji je vjerojatno dio nekih političkih dogovora, je činjenica da se neće smanjivati mirovine, naročito one više od 50.000 dinara (oko 440 eura, op.ur.), upozorava Stefanović. „To je pogrešan potez, jer će on biti udarac na radno aktivnu populaciju, a ne na dio radno neaktivnog stanovništva“, kaže Stefanović za DW.

Svaki plan koji podrazumijeva racionalizaciju fiskalne politike je za pohvalu, ocjenjuje za DW ekonomist Goran Nikolić. „Ako se očekivalo neko veće rasterećenje po pitanju rada i obaveza koje tu postoje, onda moram reći da ta očekivanja nisu bila realna. Već sad postoji velika proračunska rupa, koja bi se samo povećala ukoliko bi se smanjila opterećenja poslodavaca. A to opterećenje je već sad prosječno u europskim okvirima“, kaže Nikolić.

Blaže mjere od MMF-ovih

Mjere koje su donijete nešto su blaža varijanta onoga što predlažu Međunarodni monetarni fond (MMF) i Fiskalno vjeće, primjećuje Nikolić: "Činjenica da se nisu smanjivale mirovine pokazuje da je u vladi postojala mjera, da je tako nazovem, socijalne osjetljivosti." Što se tiče eventualnog nezadovoljstva zbog smanjivanja plaća viših od 60.000 dinara (520 eura, op. ur.), Nikolić kaže da bi bilo nerazumno da zbog toga bilo tko prosvjeduje, a naročito ne javno, jer pitanje bi bilo kako bi na to gledali oni koji nemaju nikakav posao.

Vlada je isto tako odlučila smanjiti subvencije javnim poduzećima. U taj sektor je odlazilo dosta novaca, a radi se uglavnom o poduzećima koja nisu ni započela proces restrukturiranja. Međutim, Goran Nikolić upozorava da se ukidanjem subvencija tim poduzećima mogu ostvariti značajne uštede, ali da je pitanje što bi ostalo nakon toga. „To bi značilo da više nemamo Željeznice Srbije ili Srbijagas, ili Smederevsku željezaru; to bi značilo na tisuće radnika bez posla, što bi tek bila katastrofa“, kaže Nikolić.

„Kada je riječ o uštedama na temelju suzbijanja sive ekonomije to ćemo tek vidjeti, ali tu sam skeptičan koliko će se to u praksi moći provesti i koliki će biti učinci“, smatra Nikolić. „Tu će biti uspjeh ako se ostvari trećina planiranih ušteda“, ističe Goran Nikolić.