Srbijanska oporba sanja o rušenju Vučića

Lokalni izbori u Beogradu još nisu na vidiku ali to ne sprječava svakodnevne polemike o strategiji oporbe. Oporbene stranke vide veliku šansu za pobjedu u Beogradu, i smatraju da bi to bio značajan korak ka rušenju kompletne naprednjačke vlasti. Postoji samo jedan problem: oporba je u stanju takvog političkog rastrojenosti da je za sada najizvjesnije da ćemo na beogradskim izborima vidjeti nekoliko predizbornih lista i nepoznat broj oporbenih kandidata za gradonačelnika. A to je najvjerojatnije dobar recept za neuspjeh.

Trebalo bi ipak skrenuti pozornost na činjenicu, koju su još ranije ustanovili neki sugovornici DW-a, da nije lako biti oporba u Srbiji u atmosferi medijske blokade i demonizacije. Ali ako je već sada vidljivo da su pojedine stranke odustale od ujedinjavanja oporbe, da se ne mogu dogovoriti je li potrebno ići s jednom ili više lista, da je najmanje šest stranaka već napravilo ili prave bar tri predizborne liste, zaista se postavlja pitanje na čemu oporba gradi svoj pobjednički optimizam?

Što je cilj?

Novinar BIRN-a Slobodan Georgiev smatra da sigurno neće biti jedne liste oporbe – svi će opozicionari, kaže, za propast jedinstvene liste okriviti one druge, navodno nespremne na kompromis. Oporba mora jasno reći što je njezin motiv na beogradskim izborima: „Ako je cilj da se sruši Vučić, onda se to mora tako reći. Kao što je 2000. godine bio cilj da se sruši Milošević, i onda je ljudima objašnjeno zašto je to neophodno i kako će to promijeniti njihov život. Ja tako nešto za sada ne vidim u ovom slučaju", kaže naš sugovornik. Uostalom, na ovaj način se i ne „ruši" netko koga nazivate „diktatorom": „Ne možeš sjediti u parlamentu i tamo pričati o diktaturi; to onda zahtjeva drugačiji pristup."

Ali, isto tako, nastavlja Georgiev, ako „rušenje Vučića" nije jedini i najvažniji cilj, „onda se moraju definirati politike i programi i s tim se izići pred građane. Jer, ako vlast kaže da u Beogradu ima 500 gradilišta, vi onda kažite da ćete imati 3.000 gradilišta. Ili, veliki broj djece nema vrtiće – mi ćemo napraviti to što nedostaje. Domovima zdravlja nedostaje to i to – mi ćemo to osigurati. To bi trebalo raditi umjesto teoretskog nadmudrivanja o jednoj ili pet lista", dodaje ovaj novinar.

Korist za građane

Beskrajno političko natezanje oko broja lista na izborima za posljedicu ima i sve veći zamor birača tradicionalnim političkim strankama. Kako primjećuju naši sugovornici, pitanje tko će s kim raditi političke aranžmane je nešto od čega sami građani nemaju nikakve koristi. Upravo stoga je Radomir Lazović, aktivist Inicijative "Ne da(vi)mo Beograd", izjavio da je ujedinjenje oporbe romantična ideja koja nije moguća.

Lazović, čiji će pokret sudjelovati na gradskim izborima, kaže za DW da oni pokušavaju da nametnu neke teme „koje su bitne građanima u njihovom susjedstvu, jer te njihove interese postojeće političke stranke ne zastupaju. Između ostalog, mi se protivimo gradnji na zelenim površinama, protiv smo privatizacije obala, protiv privatizacije komunalnih usluga, ulaganja u automobilski promet... Zato mislim da je nemoguće imati jednu listu na izborima, jer ako je nečija ambicija samo smijeniti jednu garnituru na vlasti, kako bi sam nastavio raditi isto zbog svojih kombinacija i 'dilova', onda su i jasniji dosadašnji izborni neuspjesi."

Tko će spasiti Beograd

U opticaju su i razna imena kandidata za gradonačelnika Beograda – od bivšeg gradskog čelnika Dragana Đilasa pa sve do povjerenika za informacije od javnog značaja Rodoljuba Šabića. Tabloidi i tome daju svoju notu pa se tako najavljuje da će kandidat Pokreta slobodnih građana navodno biti pjevač Vlado Georgiev. Međutim, sva ta imena su još uvijek u domenu špekulacija ili tabloidnog shvaćanja humora.

Radomir Lazović skreće pozornost da ovo „nisu izbori za gradonačelnika", nego da će se on birati nakon izbora. Loše je, kaže on, što se u javnosti nameće priča o mesiji i licitira raznim imenima: „Onda se bavimo time da li će se neko kandidirati, ili neće, ili netko kaže da se on ne bi kandidirao, ali su ga neki predložili, pa neko tvrdi da još nije odlučio... Beogradu nisu potrebni spasioci nego informirani i zainteresirani građani koji će se baviti svojim gradom."

Mislim da je stoga ključno pitanje za oporbene stranke, dodaje Lazović, „hoće oni i dalje surađivati s kriminalnom ekipom koja je do sada vodila grad, i s onima koji su naredili da policija ne izađe na lice mjesta u Savamali? Mislim da bi odgovor na to pitanje automatski trebalo diskvalificirati sve one koji pretendiraju da se zovu oporbom."

Čekamo dok nas "peglaju"

Nedostatak oporbene inicijative i skrivanje imena kandidata za gradonačelnika Slobodana Georgieva podsjećaju na priču uoči predsjedničkih izbora: „Dakle, čekamo i čekamo, kako nas ne bi 'peglali' po tabloidima. A onda se pravdaju time da nije bilo vremena za kampanju i da su ih 'peglali'  po tabloidima! Davno su ljudi iz oporbe morali istaknuti i svoje kandidate, i svoje programe, i da sa počnu po Beogradu animirati i motivirati ljude."

Radomir Lazović ocjenjuje da oporba optimizam crpi iz dvije stvari: lošijeg rezultata SNS-a u Beogradu, i očekivanja da će u Beogradu oporba moći daleko bolje kontrolirati izborni proces i sam tijek glasovanja.

Ali, kako smatra Georgiev, zabluda je da je pobjeda oporbe u Beogradu na dohvat ruke: „Oni očito idu na netrpeljivost koje postoji kad je u pitanju Vučić, i koja nije nezanemariva, ali to ne znači da će vas neko podržati samo zbog toga. Mislim da je pogrešno da se na izbore u Beogradu ide kao na opciju glasajte za nas sada – kako bismo ga srušili kasnije."