Srbijanska strategija poricanja genocida
16. prosinca 2008
Sociologinja Janja Beč Nojman kazala je da je poricanje posljednja faza genocida: “Bez državne strukture, institucije, veza, ... nije moguće da se desi genocid. Zatim, poricanje genocida je poslednja faza i ono ima državnu strategiju.”
Krivi i oni koji su kitili tenkove cvijećem
Prema njezinim riječima, Srbija je "cementirana šutnjom" o ratnim zločinima iz devedesetih, zbog čega je, ocijenila je Janja Beč Nojman, potencijal za nasilje ekstremno visok, posebno kod mladih ljudi.
Sociolog Mirko Đorđević rekao je da se ne slaže s teorijom da su za počinjene zločine genocida krive isključivo političke i vojne vođe i dodao da ni dijelovi naroda koji masovno podržavaju takve zločinačke režime ne mogu biti nevini: “Lično sam gledao kako narod masovno nosi poklone, kiti tenkove koji odlaze na Vukovar.”
Potencijal za novo nasilje
Politolog Pavel Domonji rekao je da se u Srbiji proizvodi kolektivna amnezija: “Ovde je reč o političkoj proizvodnji amnezije. Dakle, o kolektivnom, sistematskom naporu da se neke stvari koje su po našu naciju neprijatne potisnu, marginalizuju ili da se zaborave.”
Janja Beč Nojman je još podsjetila da je presuda generalu Vojske Republike Srpske Radislavu Krstiću pred Haškim tribunalom prva presuda za genocid koju je ikada u povijesti donijelo međunarodno kazneno pravo na tlu Europe.
Sudionici tribine upozorili su da nacije koje izbjegavaju suočavanje s prošlošću imaju potencijal da tu prošlost ponove.