Stalno neki novi ljudi

Gotovo svakodnevno Sylvia Tippmann ima neobične susrete. Jer, ova 29-godišnja bio-informatičarka iz Chemnitza teško razlikuje lica. "Jednom sam na ulici susrela jednu Španjolku. Ona me ljubazno pozdravila, a ja uopće nisam znala tko je ona", priča Sylvia. "Bila je to moja partnerica za učenje španjolskog jezika. Već smo se tri puta bile sastale na učenje. To je bilo jako neugodno."

Psiholozi taj poremećaj nazivaju prozopagnozija ili nemogućnost prepoznavanja lica. Pogođene osobe imaju poteškoća prepoznati ljude po njihovim licima. Taj nedostatak se osjeća i kad čovjek gleda film ili predstavu u kazalištu. Pogođene osobe ne mogu slijediti radnju jer zaborave tko je koji lik. A pogotovo je to neugodno kad čovjek susretne poznanike ili prijatelje i ne prepozna ih, kao što priča Sylvia Tippmann: "Neki se jako naljute. Ima slučajeva da me drugi doživljavaju kao arogantnu, jer ljude ne mogu zapamtiti."

Urođena smetnja

Takve reakcije su tipične, kaže Janek Lobmaier, koji istražuje prozopagnoziju kao profesor biološke i kognitivne psihologije na Sveučilištu u švicarskom Bernu. Problem je isključivo u tomu što osoba ljude ne prepoznaje po njihovom licu. Najčešće je taj poremećaj urođen, ali prozopagnoziju mogu izazvati i ozljede glave i moždani udari u određenim područjima mozga. U ekstremnim slučajevima pogođene osobe ne prepoznaju uopće da pred sobom imaju lice.

Razlog smetnje je drukčija obrada podražaja u mozgu. Kad zdrav čovjek vidi nečije lice, najprije mozak obrađuje strukturu lica. Onda podražaj bude upućen u određena područja mozga u blizini sljepoočnica. Jedno područje mozga obrađuje mimiku, drugo pokrete očiju, treće nepromjenjive osobine lica. A sasvim drugo područje mozga preispituje, postoje li doživljaji vezani za tu osobu. "Sva ta područja moraju međusobno dobro funkcionirati da bi omogućila prepoznavanje lica - kao kad svira orkestar", kaže Lobmaier. Čim jedno područje ne funkcionira ispravno dolazi do poteškoća.

Mnogi ne znaju da boluju od prozopagnozije

Najmanje troje od stotinu ljudi imaju poteškoća s prepoznavanjem lica, kaže psiholog Lobmaier. Broj onih koji stvarno imaju poteškoća, a da toga ni sami nisu svjesni, puno je veći. Mnogi, naime, misle da imaju poteškoća s koncentracijom ili da slabo pamte imena. "Najčešće je to za njih veliko olakšanje kad znaju da se radi o prozopagnoziji", kaže Lobmaier. "Tada imaju objašnjenje."

Unatoč problemu neprepoznavanja lica za mnoge pogođene je to neproblematično u svakodnevici. Oni ljude prepoznaju po drugim osobinama, primjerice načinu hoda, stilu odijevanja ili glasu. I Sylvia Tippmann se služi tim trikovima. "Na studiju sam kolegice i kolege pamtila po cipelama." Sad kad radi to ne funkcionira tako dobro, kaže ona, jer si ljudi češće mogu priuštiti nove cipele. Zato Sylvia sad pamti druge osobine. A ako unatoč tomu ponekad nekoga ne prepozna, najčešće pomaže običan smiješak.