Vrijeme je za diplomaciju

Međunarodna diplomacija nije mogla spriječiti katastrofu u Alepu. Tu gorku realnost pokazuju dramatične slike bespomoćnih civila u istočnom Alepu koje mjesecima obilaze svijet. One na uvjerljiv način dokazuju da je međunarodni poredak u sirijskom građanskom ratu – zakazao.

Naime, odlučujući instrumenti tog poretka, Ujedinjeni narodi i Vijeće sigurnosti, proteklih ratnih godina su se, zbog ruske i kineske politike blokade, pokazali nesposobnim da zaustave rat.

Međunarodno pravo nije problem

Ipak, ako se malo bolje sagleda situacija, lako se može prepoznati sljedeće: nije tu primarno riječ o zakazivanju međunarodnog prava koje važi i u građanskom ratu i zabranjuje zločine, kao i ciljane napade na bolnice i civile – „katastrofa iz Alepa" je prije svega posljedica brutalnog Putinovog i Asadovog načina vođenja rata, kao i neefikasnosti Obamine administracije. Ona se prerano odlučila protiv vojne intervencije, a njome se mogla zaštiti umjerena oporba u sukobu koji je eskalirao. Do intervencije nije došlo čak ni kada je Asad upotrijebio kemijsko oružje protiv vlastitog stanovništva.

Otežavajuća okolnost bila je i instrumentalizacija konflikta od strane Saudijske Arabije i Irana. Te dvije regionalne sile su, preko leđa građana Sirije, vodile nemilosrdan, religijski nabijen, „zamjenski" rat.

Ono što se događalo u Alepu, jeste jasan slom civilizacije. Na kraju krajeva, strahote su se događale pred očima svjetske javnosti. Veliki dio ratnih zločina Asadovog režima, ali i oporbe, dobro je zabilježen zahvaljujući angažiranim aktivistima i predstavnicima Ujedinjenih naroda. Ipak, ne možemo računati s tim da će odgovorni za zločine protiv čovječnosti iz Sirije, Rusije ili Irana ikada biti pozvani na odgovornost. Što dakle učiniti, s obzirom na ovu konstelaciju konflikta?

Alepo: etapna pobjeda ili prekretnica?

Naravno, vraćanje Alepa pod kontrolu Asadovih trupa i njenih saveznika – iransko-afganistansko-pakistanskih milicija – predstavlja etapnu pobjedu za sirijskog diktatora. Možda to čak postane odlučujuća prekretnica.

Asadove pristalice već sada sanjaju o „konačnoj pobjedi nad teroristima". I mediji u Libanonu koje kontrolira Hizbolah, kao i Revolucionarna garda u Teheranu, računaju sa skorom „božjom pobjedom" u sirijskom građanskom ratu.

Međutim, samo vojno rješenje za taj složeni sukob nije realno. Osim toga, gotovo da je isključeno da će demoralizirana i iscrpljena Asadova vojska biti u stanju vratiti pod svoju kontrolu čitavu zemlju.

Vratiti Rusiju natrag za pregovarački stol

Rusija, za razliku od Irana, u Siriji slijedi interese o kojima se može pregovarati i beskonačni, religijski nabijen, gerilski rat u pojedinim dijelovima te zemlje, ne može biti njezin strateški interes. Zato se Zapad upravo tu može uključiti kako bi uradio sve kako bi bio omogućen povratak ka političkom procesu. Pritom bi mogla biti od pomoći činjenica da je Moskva svoje ciljeve već postigla. Od promjene režima u Damasku konačno se odustalo, a Moskva i nema drugu mogućnost, osim da sudjeluje u uspostavljanju reda nakon rata.

Do trenutka kada Trumpova administracija bude preuzela vlast, Zapadu ne preostaje ništa drugo osim podrške nastojanjima kojima je cilj zaštita civila – i da se nada brzom američko-ruskom sporazumu kada je riječ o političkoj tranziciji u zemlji koja se nalazi u građanskom ratu.