Stanovanje u Münchenu još više poskupjelo zbog Applea

Američki koncern Apple namjerava u bavarskoj metropoli Münchenu uložiti dodatnih milijardu eura u svoju tamošnju lokaciju centra za razvoj i istraživanje novih čipova. Za taj milijunski grad to znači ne samo veći prihod od poreza, nego je to i izazov za stanovništvo tog grada.

Tilman Schaich se već godinama bori za stanarine u Münchenu koje bi mogao plaćati i običan građanin. Nedavno je objavljeno kako je prosječna stanarina u tom gradu porasla za 21 posto – u roku od dvije godine. Novi stanari tako sada po četvornom metru u Münchenu plaćaju u prosjeku 16,07 eura.

Doći će – i nikad neće biti Minhenčani

Tehnološki koncerni poput Applea traže najbolje ljude i naravno da će ih i dobro plaćati, kaže Schaich. No on je uvjeren kako ti ljudi ne dolaze u München kako bi se ovdje ostali. Većina njih „ovdje su samo nekoliko godina, plaćaju visoke stanarine i onda odu". Stanove koji ostanu iza njih  ljudi prosječnih primanja si jednostavno ne mogu priuštiti.

Ovaj Minhenčanin strahuje da bi se i u Münchenu sa stanarinama moglo dogoditi kao što se dogodilo u izvornim lokacijama mnogih tehnoloških poduzeća, na primjer u Silicijskoj dolini u blizini San Francisca: od nekadašnje studentske četvrti su tamo sad stanarine enormno visoke.

U Münchenu su se proteklih godina smjestili mnogi tehnološki koncerni: Amazon, Yahoo, Microsoft i Google, a tu su i mnoga nova poduzeća, velika i mala. Apple je u ovaj grad došao još 90-ih godina. 2022. godine je, prema jednom istraživanju, München prestigao čak i Berlin po broju start-up-ova. München zato ponekad već naziva „Isarskom dolinom" po rijeci Isar koja protječe kroz München.

„München je atraktivna lokacija i to je predivno", kaže Schaich. „Ali ne može biti da učitelji ili policajci, dakle srednja klasa napušta grad i jer to znači i gubitak kvalitete života u ovom gradu."

Nekad Siemens, danas BMW, sutra Apple...

Političar u Bavarskih kršćanskih demokrata Clemens Baumgärtner ne misli da se München može uspoređivati sa Silicijskom dolinom. U SAD-u postoji sasvim drukčija socijalna struktura nego u Njemačkoj. On je u gradu zadužen za razvoj gospodarstva pa tako želi München učiniti što atraktivnijom lokacijom. On smatra da rasprave o tome tko smije, a tko ne smije doći u München stvara podjelu u društvu.

Baumgärtner podsjeća da nije bilo drugačije niti u nekakva „stara dobra vremena“ kad su velike tvrtke otvarale svoje pogone u Münchenu. U šezdesetima prošlog stoljeća je tako i Siemens – on je zapravo osnovan u Berlinu koji je postao Istočna Njemačka – postao najveće tehnološko poduzeće u Münchenu i mnogi su tamo zarađivali lijepe plaće. No baš Siemens je u proteklim desetljećima mnoge dijelove svoga poslovanja ili zatvorio ili preselio na druge lokacije. Time su nestala i mnoga radna mjesta u Münchenu, objašnjava Baumgärtner.

Isti slučaj je i s doduše još uvijek velikom automobilskom industrijom, ali i ona postaje manja. Zato tvrtke poput Applea otvaraju mogućnost da lokacija Münchena gospodarski živi i u budućnosti, smatra Baumgärtner. Isto tako ne misli kako će njegovi djelatnici uopće željeti živjeti u središtu grada: radom kod kuće mogu stanovati i negdje u okolici.

Duh Münchena se topi od bogataša

Minhenski kabaretist Moses Wolff u svakom slučaju upozorava kako s djelatnicima Applea dolaze i ljudi koji zarađuju „lijepe novce“. On stanuje u samom srcu grada, četvrti Gärnterplatz uz rijeku Isar i tamo su nekad stanovale mnoge zvijezde kao što je redatelja Rainer Werner Fassbinder, neko vrijeme je to bila adresa i Freddyja Mercuryja iz britanske grupe Queen. Sve je to daleka prošlost: nekadašnji umjetnička četvrt sa zgradama u prilično lošem stanju je temeljito uređena i pretvorena u vrlo traženu lokaciju za stanovanje.

Struktura stanovništva grada Münchena se proteklih godina uvelike promijenila, a promjena je još postala brža u pandemiji korone. Povrh toga dolazi i inflacija: nedavno je jedna minhenska gostionica dospjela na naslovnice tražeći već 6 eura za kriglu piva od pola litre. Mnogi umjetnici su proteklih godina odselili iz Münchena, kaže Wolff. To je i grad s golemim sveučilištem, ali mnogi studenti sad radije odlaze na studij u nekom manjem i jeftinijem gradu.

Novac i za dobrobit grada

Problem sve skupljeg života u gradu je fenomen kojega München dijeli s brojnim drugim gradovima na svijetu, kaže Baumgärtner. To nema nikakve veze sa samim tvrtkama, nego su tehnološki koncerni poput Applea i Googlea potrebni kako se ne bi zaostalo u međunarodnoj usporedbi. Od otprilike 7,5 milijardi eura gradskog proračuna, tri milijarde se ubire kroz porez na obrt. „Tome velikim dijelom pridonose tehnološka poduzeća locirana u Münchenu." A to je onda novac koji se može dati kulturi tog grada, baš kao i razvijati socijalna i javna infrastruktura.

Minhenčani kao što su Wolff i Schaich zapravo nemaju ništa protiv da takve tvrtke dolaze u njihov grad i da od njihovih prihoda čitav München ima koristi. Ali je pitanje, hoće li se investirati i u stambeni prostor kojega je moguće plaćati? U zlatnim vremenima Siemensa u Münchenu je taj koncern za svoje potrebe kupio i dao izgraditi oko 2300 stanova za svoje zaposlenike.

Moritz Steinbacher (ARD, BR)