Strah od nuklearnog terorizma

Svjetske zalihe plutonija za civilne i vojne potrebe procjenjuju se na preko 200 tona. Teoretski to je količina od koje bi se moglo napraviti više desetina tisuća atomskih bombi. U nekim zemljama je dio tog materijala potpuno izvan kontrole i nezaštićen. Terorističke grupe, kao što je Al Kaida, pokušavale su se već u više navrata domoći tog nuklearnog materijala. U njihovim rukama to bi postalo ubojito oružje za terorističke napade masovnih razmjera.

Annette Schaper, stručnjakinja njemačke Zaklade za mir i istraživanje konflikta iz Hessena kaže: "Problem je u tome što svaka zemlja različito reagira na prijetnje. Potrebne su hitne mjere fizičke zaštite - ograde, nadzor kamerama, policijska zaštita. Ali jednako hitno je potrebno točno registrirari materijal, točno znati tko s čime raspolaže i imati kontrolu, tako da se onemogući bilo kakva nezamijećena krađa."

Pažnja na višem nivou

Američki predsjednik Barack Obama u tom smjeru pokušava iniciirati odlučne korake. On je u travnju 2010. pozvao šefove država i vlada u Washington na prvi summit o nuklearnoj sigurnosti. Sudionici skupa su se tom prilikom dobrovoljno obavezali na provođenje pojačanih mjera kontrole.

"Veliki uspjeh tog procesa potaknutog od strane predsjednika Obame je činjenica da se od tada šefovi država i vlada redovno sastaju i razgovaraju na najvišem nivou o opasnosti od nuklearnog terorizma", kaže Oliver Thränert iz njemačkog Instituta za međunarodnu politiku i sigurnost.

Kontrole nedostupne

Annette Schaper smatra da je i ni sami stručnjaci nemaju sasvim jasnu sliku o nuklearnom materijalu u svijetu. "Međunarodna agencija za atomsku energiju zadužena je za konkretne kontrole. Nažalost, ona to čini samo u zemljama koje nemaju nuklearno oružje. Kontrole u Indiji ili Pakistanu su nedovoljne i nekompletne. To bi se moralo reformirati, ali ta tema nadilazi okvire ovog samita."

Osim toga veliki problem međunarodne zajednice je i Sjeverna Koreja. Prema vlastitim navodima, ta zemlja raspolaže s nekoliko atomskih bombi a 2003. je istupila iz Sporazuma o zabrani proizvodnje nuklearnog oružja. Upravo zbog toga je Seul izabran za mjesto summita kako bi se izvršio pritisak na sjevernog susjeda u namjeri da on iznova dopusti međunarodnu kontrolu svojih nuklearnih postrojenja. I pored moratorijuma, najavljenog u veljači, na daljnje obogaćivanje urana, Sjeverna Koreja se neće pojaviti na summitu. Uostalom, kao ni Iran - i tamošnje obogaćivanje urana ozbiljno zabrinjava međunarodnu zajednicu.

Autori: Daniel Scheschkewitz / Senad Tanović

Odg. ur.: Zoran Arbutina