Studija pokazala: u Njemačkoj postoji policijski rasizam

Nakon smrti afroamerikanca Georgea Floyda tijekom policijske akcije u SAD-u ovog proljeća se i u Njemačkoj se počelo postavljati pitanje: ima li policija u ovoj zemlji, već u svojoj strukturi ponašanja, problem s rasizmom? Iako to mjesecima odlučno niječu i policija i njemačko ministarstvo unutrašnjih poslova, sve su glasniji zahtjevi istražiti taj problem. Osobito što su otkrivene chat grupe na socijalnim medijima policijskih službenika sa otvoreno ekstremno desnim stajalištima. Ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer (CSU) je nakon prvotnog otpora prije nekoliko tjedana najavio studiju, ali takvu koja će ispitati prisutnost rasizma u cijelom njemačkom društvu, a ne posebno u policiji.

Dok traje ta rasprava je skupina kriminologa sa Sveučilišta u Bochumu objavila rezultate studije o ilegalnom i rasističkom policijskom nasilju. I bez naloga ministarstva na njoj su znanstvenici radili već dvije godine.

U istraživanju je obuhvaćeno preko 3300 osoba koji su upitani za njihova iskustva. Zaključak jest kako u Njemačkoj policija doista diskriminira ljude, ovisno o njihovoj boji kože i imaju li migracijsko porijeklo. Laila Abdul-Rahman, jedna od autorica studije, kaže da se ti ljudi "češće provjeravaju. Oni su u kontaktu s policijom i u situacijama u kojima lakše dolazi do eskalacije nasilja pa prema tome češće i iskuse nasilje. "

Gotovo nema žalbi na nasilje policije

Znanstvenici su utvrdili kako osobe bez migracijskog porijekla najčešće suočeni s policijskim nasiljem na prosvjedima i velikim manifestacijama,  dok ljudi stranog porijekla policijsko nasilje doživljavaju prije svega izvan takvih događaja.

Međutim, često se zbog nedostatka dokaza ti slučajevi nasilja niti ne prijavljuju, niti obrađuju. "Ono što vidimo u službenoj kriminalističkoj statistici jest kako u slučajevima nasilja policijskih službenika vrlo rijetko dolazi do podizanja optužnice državnog odvjetništva. U 90 posto slučajeva se postupci obustavljaju i ne završavaju na sudu. To znači da sudskih postupaka praktično nema, ali kako postoji vrlo veliki broj neregistriranih djela", kaže Abdul-Rahman.

Jedan od zahtijeva autora studije jest uspostavljanje vanjskih i neovisnih nadzornih tijela koja bi nadzirala postupak policije i bila u stanju pomoći upravo u takvim slučajevima. Michael Mertens iz sindikata policijskih službenika GdP, smatra kako su takve vanjske kontrole suvišne: "Mi živimo u pravnoj državi i kao policajac ja imam neograničeno povjerenje u tu državu", kaže za DW. "A djeluju i nadzorni mehanizmi koje već imamo. Svatko može uložiti žalbu ili tužbu. Postoje različite mogućnosti ako se netko želi braniti od ponašanja države, uključujući i policijsku intervenciju. Morali bismo se držati tih instrumenata, vjerovati im."

No upravo to često nedostaje osobama izloženima policijskom nasilju: povjerenje u vladavinu zakona. Osim psiholoških posljedica koje policijsko nasilje često ima za pogođene, osobe s migracijskom pozadinom se osjećaju bespomoćnima: "Čovjek se ne može riješiti svog izgleda, boje kože i drugih osobina. To znači da prilično prisutan strah kako će vam se takvo što ponoviti. Mnogi ljudi su to iskusili više puta", objašnjava Abdul-Rahman.

Otvoreni razgovor nipošto ne škodi

Ona je uvjerena kako se tu više ne može govoriti o pojedinačnim slučajevima. "Jednostavno ih je previše. Vidimo ove strukturne procese, vidimo tipične eskalacije, procese koji se uvijek iznova ponavljaju u određenim situacijama. Naravno, postoje određene konfliktne situacije, demonstracije, nogometne utakmice i tako dalje, tako da ovdje definitivno postoje strukture koje su problematične. Mi u Njemačkoj možda nemamo najveći broj ilegalnog policijskog nasilja, primjerice u usporedbi sa SAD. Ali definitivno imamo problem s otkrivanjem tih slučajeva " kaže Abdul-Rahman.

Znanstvenici međutim naglašavaju da iako vjeruju kako postoji problem već u strukturi postupka u policijskoj praksi, to nikako ne znači da se to odnosi na cjelokupnu policiju ili da ona namjerno djeluje na taj način. Često se radi o podsvjesnim stereotipima ili mehanizmima djelovanja koji se mogu protumačiti kao diskriminacija. Ali onda treba raditi na tome i razgovarati.

I Michael Mertens iz GdP-a priznaje: "Vjerujem kako mi i kao policija, i kao država možemo biti bolji kad je riječ o ovom osjetljivom pitanju. O tom pitanju moramo svi mi razgovarati otvoreno, bez pretjeranih emocija", kaže policijski službenik. Borbu protiv rasizma on prvenstveno vidi već kao zadaću policijske obuke i školovanja.

Laila Abdul-Rahman zaključuje: "Već i zbog toga što policija ima monopol nad upotrebom sile je vrlo važno suočiti se s ovim problemom i riješiti strukturne probleme koji definitivno postoje." Vjeruje i kako je netom objavljeno istraživanje važan korak u tom pravcu.