Sudbonosni trenutak za Europu
Cijela Europa je zaustavila dah u nadi da će Britanci ipak ostati u Europskoj uniji, da će referendum o brexitu proći glatko i da će sve ostati po starom. Nada li se tome baš cijela Europa? Naravno da ne. Protivnici, skeptici, neprijatelji europskoga kluba nadaju se da će odluka glasiti „leave“. Jer, ako se Britanci rastave od EU-a, to će biti signal za euroskeptične vlade i posebno stranke neprijateljski nastrojene prema EU-u, stranke poput Nacionalne fronte u Francuskoj ili Wildersove Stranke slobode u Nizozemskoj. Ovdje se mora podsjetiti: u obje zemlje, koje pripadaju u osnivače Europske ekonomske zajednice, na referendumima je prvi prijedlog ustava EU-a bio odbačen. Sigurno je da bi obje stranke pokušale u svojim zemljama organizirati referendum poput ovog u Britaniji. Ishod bi bio više nego neizvjestan.
Nužne reforme EU-a
Dakle, skoro cijela Europa se nada. Točnije, onaj dio Europe koji je vođen razumom. Ali i taj dio zna da su reforme hitno nužne, čak i ako Velika Britanija ostane članica. Odgovor na britansko „remain“ najprije će biti uzdah olakšanja. Ali onda EU mora početi razmatrati kako se može svladati duboko usađeno nepovjerenje u „one tamo u Bruxellesu“. Smisao i korisnost EU-a ponovo moraju postati jasni.
Osjećaju da se europska politička klasa ponaša kao nedodirljivo plemstvo ne može se suprotstaviti uobičajenim floskulama poput one da je „potrebno više, a ne manje Europe“. Suprotno je istina: treba ozbiljno shvatiti dobro utemeljenu kritiku EU-a i Bruxellesa – Europske komisije, Parlamenta i Vijeća. Uniji je potrebna reforma i ona treba prenijeti građanima novi osjećaj pripadništva zajednici.
Ima mnogo činjeničnih i gospodarskih razloga zbog kojih je za Veliku Britaniju bolje da ostane u EU-u. I ima mnogo činjeničnih i gospodarskih razloga zbog kojih je za EU bolje da Velika Britanija ostane članica. Britanija bez EU-a i EU bez Britanije bi na svjetskoj političkoj sceni u najboljem slučaju igrale sporednu ulogu. Unija bez utjecaja Britanaca bi, nema sumnje, bila manje pragmatična, manje liberalna, manje otvorena ka svijetu i s manje vjere u tržište. Njemačka bi izgubila najvažnijeg partnera kada se radi o tome da se EU ne shvati samo kao stroj za preraspodjelu novca od bogatih ka manje bogatima.
Političko bezumlje
Kako god referendum prošao, jedno je sigurno: britanski premijer Cameron se odvažio na taj korak isključivo iz unutarstranačkih razloga – kako bi primirio skeptičare u svojim redovima. Time je EU survao u sudbonosnu krizu. Prizvao je upravo euroskeptične duhove kojih se htio riješiti. Stavio je sudbinu svoje zemlje i cijele Europske unije na kocku jednog besmislenog i nepotrebnog referenduma. A čak i ako Britanci odluče pragmatično i razumno, kako se u mnogim europskim zemljama nadaju: Cameron je iskopao jaz po svojoj zemlji. Opteretio je temelje Europske unije skoro do granice pucanja. Stoga je odluka da se ide na referendum bila politički bezumna. Krajnje emotivni pristup kojem smo svjedočili proteklih tjedana – uključujući ubojstvo britanske zastupnice – samo je potvrdilo da su ovako kompleksna pitanja tema za parlament, a ne za referendum.